"Kao da čitav grad podrhtava čekajući čas" Srbin u dahu svedoči o čudu koje se po verovanju zbiva u Jerusalimu
Kastanjete, buka, zastave svih pravoslavnih naroda i svi sa svećama u rukama, hrle da uhvate i oni plamen koji potiče od Blagodatnog ognja! Ovo je, po običaju, prva iskra veselja nakon Velikog petka, dana tuge i bola zbog raspeća Bogočoveka.
Tako je bilo danas, na Veliku subotu u Jerusalimu, a veliki, jednom od najvećih događaja za vernike koji se smatra čudom posvedočilo je i mnogo ljudi iz Srbije.
"Svedočili smo paljenju Blagodetnog ognja, koji svedoči Hristovom Vaskrsenju! Osećaj je neverovatan. Na hiljade hrišćana sa upaljenim svećama u rukama slavi pobedu života nad smrću. Dosta ljudi iz Srbije ali i svih krajeva sveta pristiglo je u Hram Groba Gospodnjeg gde se u ovim trenucima održava svečana Vaskršnja liturgija", ispričao je za "Telegraf" Zoran iz Novog Sada, koji je povodom ovog velikog dana za sve pravolavne hrišćane otputovao u Jerusalim!
Zoran nam je ispričao i jednu čudesnu priču. U hramu toplom od sveća, osvetljenom plamenom čudom upaljenim, ova priča ostavlja poseban pečat u srcima vernika.
"To je sećanje na jednan događaj koji se, kako su mi rekli, zbio pre mnogo godina… Jedan Turčin je, gledajući jedne godine sa džamije prekoputa crkve, silazak Blagodarnog Ognja ispovedio veru na sledeći način, uzviknuo je "Jedan je istiniti Bog, Bog pravoslavnih hrišćana. Sva atmosfera ovde je takva da ne možete da ne osetite nadolazeću radost zbog vaskrsenja Hristova! Kao da čitav grad podrhtava u iščekivanju tog časa… Nezadrživo nadolaženje izgubljene radosti…tako se može opisati", ispričao nam je u dahu.
Događaj je kamerom zabeležio i Srbin Željko Rajić, umetnik koji se bavi izradom ikona u Republici Srpskoj.
Blagodatni oganj pojavljuje se svake Velike subote u Hramu Vaskrsenja Hristovog. Vernici veruju da je u pitanju božje čudo. U iščekivanju Vaskrsa Blagodatni oganj simbolizuje ponovno objavljivanje istine o vaskrsenju Gospoda Isusa Hrista.
Ovako je patrijarh Diodor Prvi svedočio o pojavi Blagodatnog ognja.
"Kada se ugase svetla, saginjem se i ulazim u prostoriju ispred Groba. Odatle u tami nalazim put ka unutrašnjem prostoru Groba, gde je bilo položeno Isusovo telo. Tamo klečim sa strahopoštovanjem. Izgovaram izvesne molitve koje su nam predane kroz vekove i nakon što ih pročitam, čekam. Ponekad čekam nekoliko minuta, ali obično se čudo događa odmah čim pročitam molitve. Iz središta samog kamena, na kom je ležalo Isusovo telo, izvire neka neodređena Svetlost. Obično je plavičasta, ali boja može i da se promeni i da poprimi razne nijanse. Ne može se opisati ljudskim pojmovima. Svetlost izlazi iz kamena kao što se magla diže s jezera, izgleda skoro kao da je kamena ploča pokrivena vlažnim oblakom, samo što je Svetlost".
Prema verovanju, Blagodatni oganj potrebno je "prizvati". To se čini pošto se svi u crkvi uvere da ne postoji nijedan izvor koji bi mogao da izazove plamen. Dok se priziva Sveti duh čeka se čudo. Plamen prvi uzima Jerusalimski patrijarh, a potom ga deli vernicima.
(Telegraf.rs)