"Sedeo je s ćebetom preko glave": Hrabrost dečaka (5) iz Jagodine koji je video kako mu otac ubija majku

E. K.
Vreme čitanja: oko 4 min.
Foto: Shutterstock

Sve je veći broj pokušaja ubistava, ali i ubistva u porodici, kojima svedoče čak i najmlađi članovi te zajednice. Direktorka Centra za socijalni rad u Jagodini, Biserka Jakovljević, prisetila se monstruoznog zločina koji se dogodio u Jagodini, a u kojem je muž ubio ženu pred njihovim maloletnim sinom.

U proteklih nekoliko meseci desilo se više ubistava u porodici u Srbiji, a pre dva dana dete u Jakovu je čak i spasilo majku od oca nasilnika koji je pokušao da je ubije. Direktorka Centra za socijalni rad u Jagodini, Biserka Jakovljević ispričala je detalje o jednom slučaju koji je star više od 25 godina, ali je ostao urezan duboko u njeno sećanje.

- To su veoma kompleksne teme i zaista strašne stvari. Takvi događaji ostavljaju traume i odraslim ljudima, a posebno deci koja u tom trenutku još nisu emotivno razvijena u potpunosti. U svojoj karijeri, imala sam dva slučaja nasilja sa smrtnim ishodom, a jedan od njih nikada neću zaboraviti. Muškarac je ubio suprugu pred njihovim maloletnim sinom u trenutku kada je dečak imao 5,6 godina - objasnila je Biserka.

"Ležao je u ćošku, stavio ćebe preko glave, bespomoćan"

Sadašnja direktorka CZSR, Biserka Jakovljević, tada je kao izuzetno mlada službenica otišla na teren po pozivu policije. Ona je pokušala do detalja da opiše stravičan prizor koji ju je zatekao pre više od 25 godina.

- Došla sam neposredno nakon tog nemilog događaja. Pre mene, na lice mesta je stigla policija, ali oni nisu mogli da dopru do dečaka. Bilo je šokantno. Dečak je ležao na krevetu, u ćošku do zida, bio je umotan u ćebe preko glave, onako sklupčan, bespomoćan. Izgledao je preplašeno, očigledno je bilo da je u velikom šoku - priseća se naša sagovornica.

Pojašnjava da je dete u tom trenutku imalo 5 ili 6 godina, ali je znao šta se desilo, bilo mu je jasno jer je gledao kako mu otac ubija majku.

- Bio je svestan svega. Kod njega je u tom trenutku, ali i kasnije, bio prisutan veliki strah. Imao je strah za svoj život, za život roditelja kojeg je policija odvodila, strah za majkom... On se u tom trenutku plašio svega - prisetila se Biserka.

Dečak nikada nije progovorio o zločinu, ali ga je opisao gestikulacijom

Meseci rada sa dečakom su urodili plodom, Biserka je stekla njegovo poverenje i on joj je otkrio šta se dogodilo tog kobnog dana u njegovom porodičnom domu. Iako je bio komunikativan u razgovorima sa njom, dečak nikada nije progovorio o tom zločinu. On je, tadašnjoj socijalnoj radnici rukama objasnio kako je izgledalo ubistvo njegove majke, sve do detalja.

- On nikada nije verbalizovao taj događaj, ali mi je posle nekog vremena, rukama pokazao na koji način mu je ubijena majka. Zapamtio je svaku grimasu njihovih lica, svaki detalj. To dete je sve zapamtilo, ali trauma koju je doživeo nije mu dozvolila da o tome priča - pojašnjava ona.

Jakovljevićeva objašnjava da je inače bio komunikativno dete, sposobno za svaku vrstu razgovora. Ipak, u tom danu izgubio je sve što je imao, a svet mu se okrenuo za 360 stepeni.

Video oca nakon 20 godina

Ona je objasnila da se o tom dečaku raspitivala dugo godina nakon nemilog događaja, da je smešten u hraniteljsku porodicu, koja mu je pažljivo birana, ali i da je želeo da se vidi sa svojim biološkim ocem nakon njegovog odsluženja zatvorske kazne.

- To je trauma za ceo život. Pratila sam njegovo odrastanje godinama, raspitivala se, obilazila sam ga i trudila se budem upućena u njegov život. On je odrastao u hraniteljskoj porodici. Otac mu je bio 20 godina u zatvoru, ali su nakon njegovog izlaska na slobodu stupili u kontakt. Njih dvojica nikada nisu bili bliski, prema mojim saznanjima. Dečak je hranitelje prihvatio i doživljavao kao roditelje - pojasnila je naša sagovornica.

Ona kaže da nije redak slučaj da posle takvog zločina dete stupi u kontakt s roditeljem. Čak, mališani koje roditelji napuste, imaju potrebu da se vide sa njima kada se ukaže prilika. Sva ta deca imaju potrebu da znaju sve o svojim roditeljima, porodici, o svom poreklu. Žele da osećaju da negde pripadaju i da vide zbog koga ili na koga su oni ovakvi ili onakvi, pojašnjava Biserka.

Dečak potpuno izbrisao Biserku iz sećanja

Dugo godina nakon ubistva, Biserka je u Jagodini sasvim slučajno srela tog dečaka, koji je u tom momentu već bi momak. Iako je mnogima možda čudno, on ju je totalno izbrisao iz sećanja.

- Videla sam ga jednom prilikom, nakon nekoliko godina od kada sam ga poslednji put posetila. U tom trenutku mislim da je prošlo više od 15 godina od ubistva njegove majke. Kada sam mu prišla rekao mi je da me se ne seća, nije znao ko sam iako smo bili u redovnom kontaktu kada je bio mali. Verujem da me je izbrisao iz glave. Deca imaju tendenciju da izbrišu sećanja i stvore drugu sliku, onu koju lakše prihvate - objasnila je ona.

Bisera je istakla da ovaj dečak nikada nije bio problematičan iako je svedočio najstrašnijem zločinu.

- On nikada nije bio problematičan niti agresivan, ali je imao loš uspeh u školi i u kolektivu je bio povučeniji. Mislim da je njegova povučenost bila odraz njegovih trauma - kazala je.

(Telegraf.rs/Blic)