Nestvaran osećaj: Prišli smo moštima Svetog Zosima nakon presvlačenja, na hiljade vernika čeka da ih celiva

Vreme čitanja: oko 2 min.
Foto: Mateja Beljan

U manastiru Tumane danas se okupilo više od 1.000 vernika kako bi prisustvovali liturgiji i presvlačenju moštiju Svetog Zosima. Nakon liturgije, mošti su prenete u letnjikovac manastira, obučene u novu odeždu, a prisutni vernici prilazili su i celivali mošti. 

Mošti Svetog Zosima su prvo prenete od manastirske crkve do mesta na kome su odevene, kod letnjeg oltara.

Građani su u molitvi pratili prenos moštiju, verno iščekujući litiju koja će uslediti.

Odevanje moštiju novom odeždom najvažniji je događaj koji su svi stprljivo čekali posle liturgije. Mošti će biti prenete u isposnicu u litiji koja će se kretati jedan kilometar i potom će vernici moći da im se poklone.

Nakon što su mošti prenete u letnji oltar sveštenik se obratio okupljenim vernicima i zamolio ih da upale sveće nakon čega je govorio molitvu za zdravlje bližnjih.

Ispunjeni mirom i srećom vernici su se klanjali moštima, krenula je i litija, a vernici su na kolenima primili blagoslov.

Inače, jutros je kolona vozila na prilazu manastiru bila nepregledna već posle 6 sati, pristiglo je na desetine autobusa, a vernici u dugom redu stajali pred manastirskom crkvom kako bi se poklonili moštima.

Oko 8 sati pred brojnim okupljenim svetom oglasio se iguman manastira Dimitrije.

"Radost nam je velika što će svetu arhijerejsku liturgiju služiti patrijarh Porfirije. Mi se radujemo što dolazite ovde u ovu svetinju nalazeći leka svojim bolestima, utehu, radost - kazao je iguman, pozivajući na molitvu.

Ko je bio Sveti Zosim Tumanski?

Sveti Zosim bio je veliki molitvenik i duhovnik. O ži­vo­tu i pod­vi­zi­ma Pre­po­dob­nog Zo­si­ma Si­na­i­ta ne­ma sa­ču­va­nih isto­rij­skih po­da­ta­ka, osim na­rod­nih pre­da­nja o nje­go­voj ne­du­žnoj smr­ti, ko­ja su za­be­le­že­na tek u XIX ve­ku. Pripada grupi monaha isihasta, poznatih pod imenom Sinaiti, koji su u vreme kneza Lazara, naselili Srbiju.

Po predanju, živeo je sam u kamenoj pećini kod današnjeg manastira Tumane. Podizanje ovog manastira, posvećenog Svetom arhistratigu Mihailu, vezano je za ime Miloša Obilića, koji je u vreme kneza Lazara upravljao Braničevskom oblašću.

Po predanju, Miloš je prilikom lova nehotice ustrelio pustinjaka Zosima. Naj­da­lje u opi­su ra­nja­va­nja i smr­ti is­po­sni­ka Zo­si­me oti­šao je To­dor Vla­jić, ko­ji ka­že da je jed­nom pri­li­kom ku­pa­ju­ći se u svo­joj ba­nji Mi­loš za­čuo šu­šta­nje iz obli­žnje šu­me. Po­mi­sliv­ši da se ra­di o ne­koj di­vljoj ži­vo­ti­nji, is­pa­lio je iz lu­ka stre­lu u prav­cu oda­kle se šum čuo. Ka­da je po­šao da vi­di šta je ustre­lio, za­ču­dio se ka­da je za­te­kao ne­ko­li­ko ka­pi kr­vi, po ko­joj je po­znao da je ne­što sa­mo ra­nio. Tako teško ranjenog, Miloš ga je poneo u svoj dvor u mestu Dvorište da mu se ukaže pomoć. Starac Zosim, osećajući svoj kraj reče Milošu: "Tu mani i ostavi me da tu umrem". Na mesto gde starac izdahnu, Miloš ga sahrani i nad grobom podiže crkvu, odnosno manastir koji se i danas zove Tumane. Mošti prepodobnog Zosima nalaze se u crkvi manastira i otkrivene su osmog avgusta 1936. godine.

(Telegraf.rs)