Slavimo Kirila Aleksandrijskog, sveca koji je sastavio molitvu "Bogorodice Djevo radujsja"
Srpska pravoslavna crkva i vernici danas slave Svetog Kirila Aleksandrijskog.
Bio je plemićkog porekla i blizak srodnik Teofila, patrijarha aleksandrijskog, posle čije smrti je bio posvećen za patrijarha. Vodio je tri ljute borbe za svog života: s jereticima Novacijanima, s jeretikom Nestorijem i sa Jevrejima u Aleksandriji.
Novacijani su postali u Rimu i tako prozvani po Novacijanu prezviteru, jeresonačalniku. Oni su se gordili svojom vrlinom, hodili su obučeni u belo odelo, zabranjivali su drugi brak i držali su da se ne treba moliti za one koji učine smrtni greh, niti primati natrag u crkvu one koji jedanput otpadnu od crkve, pa ma se oni gorko kajali.
Kiril je njih pobedio i isterao iz Aleksandrije zajedno sa njihovim episkopom. S Jevrejima bila je borba mnogo teža i krvavija. Jevreji su se bili osilili u Aleksandriji još od početka, kako je Aleksandar Veliki zasnovao taj grad. Njihova mržnja prema hrišćanima bila je besna i smušena. Oni su ubijali hrišćane mučki, trovali, na krst raspinjali. Posle duge i teške borbe Kiril je uspeo kod cara Teodosija Mlađeg, da se Jevreji proteraju iz Aleksandrije.
Njegovu borbu pak protiv Nestorija, patrijarha carigradskog, rešio je Treći vaseljenski sabor u Efesu. Tom Saboru predsedavao je sam Kiril, zastupajući u isto vreme i papu rimskog Celestina, po molbi ovoga, koji zbog starosti nije mogao doći na Sabor. Nestorije bude osuđen, anatemisan, i od cara prognan na istočnu granicu carstva, gde je i umro smrću užasnom (jer mu crvi razjedu jezik, kojim je hulio Presvetu Bogorodicu nazivajući je Hristorodicom). Posle svršene borbe Kiril je u miru proživeo i revnosno pasao stado Hristovo. Predstavio se Gospodu 444. godine. Za njega se kaže da je sastavio "Bogorodice Djevo radujsja!“
Tropar (glas 8):
Nastavniče pravoslavlja, učitelju pobožnosti i čistote, svećnjače vaseljene, bogonadahnuti ukrasu arhijereja, Kirilo premudri, učenjem tvojim sve si prosvetio, sviralo duhovna, moli Hrista Boga, da spase duše naše.
(Telegraf.rs)