Važno upozorenje učiteljice Ivane na 1. septembar! Ove 3 stvari roditelji u Srbiji često rade, time štete deci
Učiteljica sa dugogodišnjim iskustvom, Ivana Bošnjak Bošnjak, ispričala je za Telegraf.rs koji su to problemi sa kojima se prosvetni radnici susreću u radu sa decom, a koje roditelji stvaraju iz najbolje namere, međutim nesvesni da prave fatalne greške.
Kako je objasnila, odgovor leži u dugogodišnjem uticaju medija, pogrešnom tumačenju dečijih prava i tzv. "helikopter roditeljima" koji smatraju da za dobrobit deteta čine sve, a zapravo im samo štete.
Roditelji primenjuju pogrešne metode učenja
- Na primer, roditelj smatra da dete treba da zna da piše slova. Uvek su ta slova pogrešno napisana i dete nauči da piše samo velika slova. Bilo bi korisno za dete da prepoznaje, a ne piše, slova, i to mala. Jer, mala slova se daleko češće pišu i čitaju nego velika. Upotreba velikog slova se uči u školi. Posao učitelja je da dete nauči pravilnom pisanju i čitanju, za to smo školovani - istakla je učiteljica.
Roditelji izbegavaju da sagledaju dete u pravom svetlu
Kao drugi problem navodi da često roditelji nemaju pravu sliku o svom detetu i tu dolazi do zablude. Savetuje da roditelj treba da prihvati svoje dete upravo onakvo kakvo je.
- Roditelj izbegava da sagleda svoje dete u pravom svetlu. Najčešće, svi za dete kažu: „Jako je pametno, ali izuzetno osetljivo“. Logično je da je svakom roditelju njegovo dete pametno. No, za školu dete treba da bude pripremljeno da drži pažnju, da se pristojno obraća, a „pamet“ je veoma relativna stvar. Učitelji ne procenjuju pamet deteta, nego napredovanje i upornost, kao i postignuće u ostvarivanju ishoda. Roditelj treba da prihvati svoje dete onakvo kakvo je i da se trudi da dete ide uzlaznom putanjom u svim segmentima, ne samo u školskom radu - priča nam Bošnjak.
Kako kaže termin „osetljiv“ je posebno popularan poslednjih godina, a dovodi do toga da se roditelji često mešaju u svaku svađu vršnjaka baš zato što je dete osetljivo. Time mu samo štete, jer kako je objasnila, deca treba da se uče da budu samostalnija, odnosno da se sama izbore za sebe.
- Ako su svi osetljivi, pa treba prema njima da postupamo kao prema porcelanskim lutkama, onda nema napretka u razvoju deteta. Dete treba da je što samostalnije. Moram na ličnom primeru da kažem: Na početku svakog prvog razreda, podelim roditeljima interni upitnik o jakim i slabim stranama deteta. Retko se dogodi da neko napiše reči kao „samostalan, druželjubiv, odgovoran, komunikativan...“ Uglavnom kao dobru stranu koriste izraz „pametan“, a kao slabu stranu „osetljiv“. Ponekad se dogodi da kao slabu stranu roditelj navede da dete slabije komunicira, da ne drži pažnju, da ne izgovara sve glasove, ali su to retki slučajevi - kaže nam ona, pa nastavlja:
Roditelji se mešaju u svađe što dovodi do prikrivene agresije deteta
- Najveći problem je mešanje roditelja u dečje svađe, pod izgovorom da mu je dete maltretirano. Prvo pitanje koje mnogi roditelji postave detetu kad se vrati iz škole je: „Ko te je dirao?“ Deca mlađeg uzrasta daju očekivane odgovore, i, ne želeći da razočaraju roditelja, navode imena neke dece. Zatim roditelj dolazi u školu i traži odgovornost učitelja za navodno „zlostavljanje deteta“. Neretko se obraćaju školi preko advokata, misleći da time štite dete. To je potpuno pogrešno, dovodi do prikrivene agresije deteta, koja kad –tad eskalira - objašnjava učiteljica.
Kako je objansila, lično se nije susretala sa ovakvim primerima, ali je, kaže, evidentno da se sve češće ovakve situacije događaju u školama.
- Meni lično smeta kad roditelj radi domaći umesto deteta. A najčešće, za domaći zadajem istraživačke zadatke, da bi se dete zainteresovalo, a ne da roditelj prepiše sa interneta - zaključuje ova prosvetna radnica u penziji.
(Telegraf.rs)