Danas slavimo velikog isposnika: Sveti Avramije za 50 godina samo dva puta izašao među ljude, evo i zašto

Vernici Srpske pravoslavne crkve (SPC) danas obeležavaju praznik posvećen Svetom Prepodobnom Avramiju Zatvorniku. Ovaj veliki hrišćanski isposnik i monah, poreklom iz Male Azije, u narodu se posebno poštuje kao zaštitnik ovčara, ovaca i sve sitne stoke.

Žitije svetog Avramija beleži da je od najranijeg detinjstva bio duboko pobožan i posvećen crkvi. Njegovi roditelji, takođe veliki vernici, želeli su da ga ožene, pa su mu pronašli devojku. Iako se u početku protivio toj odluci, na kraju je popustio i pristao na brak.

Preporučujemo

Međutim, kako kaže predanje, vođen Bogom, on je samo sedam dana nakon svadbe napustio i suprugu i grad. Otišao je u potpunu osamu kako bi se "predao podvigu, proslavljavši Boga".

"Njegovi srodnici se jako ražalostiše", piše u crkvenim kalendarima, ali su na kraju prihvatili njegov izbor. Ostavili su ga da živi u "molitvenom samovanju i tihovanju", ne ometajući ga. Ubrzo se po okolini proneo glas o njegovoj izuzetnoj mudrosti, smirenosti i strogom načinu života.

Nakon smrti roditelja, Avramije je svu nasleđenu imovinu razdelio siromašnima. Nije zadržao apsolutno ništa, plašeći se da bi ga posedovanje moglo "prilepiti za neku ovozemaljsku stvar".

Sveti Avramije za punih 50 godina svog isposničkog života samo dva puta izašao među ljude.

Prvi izlazak bio je radi teške misije, odnosno da preobrati jedno selo u kojem su svi stanovnici bili neznabošci. Episkop je želeo da ga postavi za sveštenika baš u tom selu, čemu se Avramije protivio. Ipak, morao je da prihvati dužnost. Sagradio je crkvu i svakodnevno se molio da "sabere rasejani narod".

Njegov put je bio izuzetno težak. Meštani su ga okovali, proterali i zasipali kamenjem. Uprkos svemu, on se uporno vraćao.

Iako je bio "mučen, gonjen, vučen, tučen, kamenjem zatrpavan, gladan i žedan", Sveti Avramije nije klonuo duhom niti se gnevio. Umesto očajanja, trpeo je sve nedaće, gajeći još veću ljubav prema Bogu i sažaljenje prema "zabludelima".

Svojom nepokolebljivom verom, molitvom i strpljenjem, na kraju je uspeo. Priveo ih je hrišćanstvu, "očistio od idolske nečistote" i krstio sve "u ime Oca i Sina i Svetoga Duha". Čim je završio ovaj zadatak, povukao se nazad u osamu.

Drugi i poslednji put kada je napustio svoju keliju bio je da bi spasao svoju nećaku Mariju, koja je skrenula s pravog puta. Uspeo je da je vrati vrlinskom životu, nakon čega se vratio u samoću, koju više nikada nije napustio.

Sveti Avramije rođen je u Maloj Aziji, oko 290. godine. Dan posvećen njemu, Avramijevdan, slavi se kao krsna slava u nekim srpskim porodicama, posebno na području donjeg Podrinja, zapadno od reke Drine.

Glavna poruka ovog sveca sadržana je u rečima Gospodnjim: "Ko pretrpi do kraja, spašće se." Njegov život nas uči da je vera jedina svetlost u "nepodnosivom mraku" trpljenja.

Sveti Avramije je, kako se navodi, odoleo svim iskušenjima i zastrašivanjima đavola. Iako bi mnogi na njegovom mestu napustili podvig, on "nije hteo da se preseli, da ne bi demon zli likovao". Istrajao je na svom mestu i pobedio.

Zbog toga se veruje da svi vernici na današnji dan treba da se potrude da strpljivo podnesu sve nedaće sa kojima se suoče, verujući da će im primer i molitve Svetog Avramija pomoći da ih prebrode.

(Telegraf.rs)