Za ovo voće se misli da ne uspeva u Srbiji: Slatko je, jede se na kašiku, a Momčilo ubrao više od 200 plodova

A. G.
Vreme čitanja: oko 1 min.
Foto: Rina

Iako zvuči kao priča iz mediteranskih krajeva, u jednoj šabačkoj bašti već dve decenije uspevaju — japanske jabuke, žižule i nar. Sve je počelo kada je Šapčanin Momčilo Ivanović pre 20 godina na poklon dobio sadnice od prijatelja Rajka Vukotića iz Podgorice. Tada nije mogao ni da pretpostavi da će egzotično voće ne samo opstati u Mačvi, već i obilno rađati.

„Uspevaju sve u Šapcu, podnose niske temperature do minus 15 stepeni. Samo ih orežem, bacim veštačko đubrivo i zalivam. Ne prskam ih nikada“, kaže Ivanović, dodajući da ova voćka izuzetno zahvalno raste bez posebne nege. Plodovi japanske jabuke, ističe, umeju da dostignu impresivnih 300 grama, a ukusom oduševljavaju sve koji je probaju.

Cvetanje ovih vrsta dolazi kasnije, nakon prolećnih mrazeva, što je, prema njegovim rečima, značajna prednost u sve nestabilnijim klimatskim uslovima. Berba japanske jabuke obavlja se krajem novembra, nakon što lišće opadne, a plodovi se jedu tek kada potpuno omekšaju — kašičicom, poput poslastice.

„Izuzetan ukus, neobičan! Prolaznici često zastaju i u čudu pitaju koje je to voće, posebno kada ostanu samo plodovi“, priča Ivanović kroz osmeh.

Ove godine, sa tri stabla nabrao je oko 200 plodova, a, kako kaže, bilo je i rodnijih sezona.

(Telegraf.rs)