Danas obavezno izgovorite OVE REČI za zdravlje: Slavimo Svetog Proroka Sofonija i Jovana Ćutljivog
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici sutra obeležavaju veliki praznik posvećen dvojici izuzetnih svetitelja: Svetom Proroku Sofoniju i Svetom Jovanu Ćutljivom. Oba praznika nose snažne poruke o veri, pokajanju i duhovnoj disciplini.
Sveti Prorok Sofonije rodom je iz plemena Simeonova, sa gore Savarata. Živeo je i prorokovao u Judeji tokom 7. veka pre Hrista, za vreme vladavine blagočestivog cara Josije, i bio je savremenik slavnog proroka Jeremije.
Sofonije je u svojim proročanstvima snažno najavio "dan gneva Božijega", upozoravajući na neizbežnu kaznu koja će snaći mnoge narode i gradove zbog njihovog bezakonja. Njegove reči bile su usmerene protiv Gaze, Askalona, Azota, Akarona, Ninivije, Jerusalima i Egipta. Njegovo delo predstavlja ključnu kariku u starozavetnom nizu proroka koji su pozivali na pokajanje i povratak veri.
Prema verovanju, na ovaj dan je izuzetno važno posetiti crkvu, zapaliti sveću i moliti se Sofoniju za zdravlje i dobrobit najmilijih. Smatra se da izgovaranje tropara, molitvene formule posvećene proroku, ima posebnu moć očišćenja duše: "Proroka Tvoga Sofonija, uspomenu Gospode slavimo, zato Te molimo, spasi duše naše".
Istovremeno, vernici slave i Svetog Jovana Ćutljivog, svetitelja i episkopa, koji je svojim životom postavio uzor duhovne discipline. Rođen u Nikopolju Jermenskom, od uglednih roditelja Evkratija i Efimije, Jovan je već u osamnaestoj godini postao inok. Njegov podvig bio je tvrd i odlučan, a srce je čistio mnogim suzama, postom i neprestanom molitvom.
Nakon deset godina duhovnog usavršavanja, postavljen je za episkopa kolsonijskog. Njegov bogougodni život inspirisao je i članove njegove porodice, uključujući brata Pergamija i strica Teodora, koji su bili znamenite ličnosti na dvorovima careva Zenona i Justinijana.
Ipak, Jovan je napustio episkopski čin i posvetio se isposničkom životu. Prvo se povukao u keliju gde je provodio godine u ćutanju i molitvi. Potom je otišao u pustinju, gde je proveo devet godina hraneći se samo divljim zeljem.
Kada se vratio u manastir, na predlog Svetog Save Osveštanog, trebalo je da bude rukopoložen za prezvitera. Tada je Jovan iskreno priznao da je već u episkopskom činu.
Jovan je kasnije snažno tugovao za preminulim Svetim Savom, koji mu se javio u viziji i utešio ga, govoreći: "Ne tuguj, oče Jovane, jer ako se i razlučih od tebe telom, ipak sam duhom s tobom". Sava mu je objasnio da mora ostati u telu kako bi bio uteha i utvrđenje pravovernih protiv jeresi, jer manastir očekuje veliko iskušenje.
Jovan Ćutljivi odigrao je ključnu ulogu u suzbijanju i osudi Origenove jeresi. Zahvaljujući jasnom duhovnom proziru i čudotvornoj moći, lečio je ljude od bolesti. Preminuo je 558. godine, doživevši duboku starost od 104 godine.
Sveti Jovan Ćutljivi predstavlja simbol odlučnosti, istrajnosti i samodiscipline. U hrišćanskoj tradiciji, veruje se da se na njegov dan valja posvetiti tišini, vežbajući disciplinu govora i učeći da se više sluša, a manje govori.
(Telegraf.rs)