Vladika Heruvim: Obnovom hramova čuva se identitet, kultura i vera
Obnova hramova, naročito tamo gde je srpski narod manjinski, ima veliki značaj za očuvanje identiteta, vere, kulture i tradicije jer je to i uloga Crkve, kazao je episkop osječkopoljski i baranjski Heruvim, navodeći kao primer za to izgradnju jedne nove i obnovu stare crkve u mestu Jagodnjak kod Osijeka u Hrvatskoj, prenosi danas Srna.
Kako je naveo, u istom dvorištu, jedinstvenom snagom, pre nekoliko godina sagrađena je nova crkva Svetog Nektarija Eginskog i obnovljena crkva Svetog Nikolaja, koja je tu već 300 godina.
"Crkva Svetog Nikolaja u Јagodnjaku ove godine slavi 300 godina postojanja. Kada su naši preci došli na ovaj prostor, posle seobe, počeli su gradnju svetinja koje danas imamo, znajući da je opstanak našeg naroda u tadašnjoj Habzburškoj monarhiji bio težak, a sačuvati veru veliki blagoslov Božiji", rekao je vladika Heruvim.
On je napomenuo da se postojanje srpskog naroda na prostoru osječkopoljske i baranjske eparhije povezuje i uz mnogo ranije periode, u 11. i 12. veku, navodeći kao primer Manastir Brana, koji je bitan za duhovni život srpskog naroda pre seobe.
Prema rečima vladike, život na tom prostoru počeo je posle seoba drugačije da se organizuje, kada je počela i izgradnja svetinja.
Kako je vladika poručio, srpski narod je uvek nastojao da živi u ljubavi, slozi, ali i da ima ljubavi prema drugima, što je neophodno, naročito na ovim prostorima.
Vladika Heruvim je istovremeno ukazao da je Crkva uvek bila i ostala mesto okupljanja, sabornosti i jedinstva.
On je istakao da je cilj Srpske pravoslavne crkve da zajedno sa sveštenicima, dobrotvorima i uz podršku vlasti nađe modele i sredstva za obnovu svetinja, gde god se nalaze.
"Trudimo se da, gde god postoji mogućnost liturgijskog života, doprinesemo da se kandilo, koje se upali, nikada ne ugasi. Trudimo se i da istaknemo koliko je Crkva značajna i neophodna da bi se sačuvao identitet i opstanak zajednice u okolnostima u kojima ona živi na ovim prostorima”, zaključio je episkop osječkopoljski i baranjski.
(Telegraf.rs/Tanjug)