Otac mu imao 18 dece, a on ima preko 400 rođaka širom sveta: Upoznajte Mustafu, radnika koji NE ŽELI u penziju
Jedan od starijih članova ekipe Javnog gradskog preduzeća "Gradske čistoća", koji vode računa o javnoj higijeni u Novom Pazaru, Mustafa Ćatić (64), kaže da posao kojim se bavi nije lak, ali da voli da ga radi i da se ne raduje skorašnjoj penziji. Sve ekipe Javnog gradskog preduzeća ovih dana imaju pune ruke posla zbog zavejanih ulica, a oni su naši heroji koji vredno rade i ne odustaju ni kad je najteže.
Mustafa vredno radi sa svojim kolegama na razbijanju leda i posipanju soli i rizle kako bi građani mogli normalno da hodaju bez straha od padova ili preloma i kako bi grad bio čist. Ovaj savesni radnik Čistoće se ne žali na uslove rada na niskim temperaturama, niti letnjim vrelinama, ali primećuje da bi kultura javne higijene trebalo da bude na većem nivou.
"Meni nije teško da radim. Kada ste aktivni, onda je i manje hladno, ali građani mogu u velikoj meri da nam olakšaju posao i da nas poštede. Jedan naš kolega je jutros slomio i nogu i ruku", kaže on za portal Free media.
Dodaje da je osim posipanja i razbijanja leda na toj gradskoj površini više puta od jutros praznio male kante, oko kojih ljudi bacaju kese sa smećem, iako su kontejneri, na stotinak metara udaljeni, gotovo prazni.
"Građani slabo vode računa. U Lučnoj zgradi žena baca kese sa trećeg, četvrtog sprata, ne daj Bože, nekoga može da ubije. U Bosni je bilo ratno stanje, a sad kad odem tamo, vek mi se produži. Oni su to regulisali kaznama, a i naš grad bi trebalo da bude čistiji", smatra on.
Dodaje da se situacija i u Novom Pazaru popravlja, naročito poslednjih godina od kada postoji Komunalna milicija, ali da to nije dovoljno.
"Ova situacija oko deponije je komplikovana. Smeće je poskupelo, ali opet redovno se odvozi. Svako može da doprinese da nam svima bude bolje", ističe Mustafa.
Osmeh i dobri međuljudski odnosi olakšavaju život
S obzirom na to da je veseljak po prirodi i da neguje dobre međuljudske odnose on u svojoj ulici u Selakovcu uspeva da zavede red, a komšije imaju poštovanja prema njegovom zanimanju.
"U našoj ulici ima tridesetak kuća i ceo komšiluk ustane kada treba da čistimo sneg i bacamo so. Niko ne sme nikome da zamera, niti sa nekim da ne priča", napominje on uz osmeh.
Veruje da optimističan pogled na svet i izbegavanje briga umnogome olakšavaju život.
"Ja sam vazda nasmejan. Imam 64. godine, a šta je to, samo pola veka. Volim da se našalim, da se nasmejem. Ne sekiram se ni za šta. Onom jednom u Tutinu platim 20 evra, on mi odnese sve brige i godinu dana se sekira umesto mene", šaljivo priča Mustafa.
Ovaj Novopazarac po opredeljenju, inače poreklom iz prijepoljskog sela Kaćeva, već 26 godina radi u novopazarskom preduzeću.
Voli Novi Pazar, gde je i pre nego se doselio, rado dolazio. Zadovoljan je, kaže, poslom, koji pošteno i časno obavlja, i ne bi ništa u životu menjao.
"Decu udao, oženio, kuću napravio i sve od ovog posla? Sve što sam kod Boga tražio to mi je dao. Nisam bio lukav, imao sam fine odnose sa svima. Imam troje dece, dve ćerke i sina i šestoro unučadi", ističe on.
Bogatstvo su porodica i prijatelji
Njegov otac je kaže imao 18-toro dece i sada ima više od 400 unučadi i praunučadi po celom svetu, kojima Mustafa ne može ni imena da nabroji, ali kaže da će imati koga da posećuje u penziji.
"Holandija, Danska, Švedska, Nemačka, svuda u svetu imam rodbinu. Da mi Bog da još 20-30 godina da živim i ništa više ne tražim. Deda mi je živeo 107 godina, a svi kažu da ja ličim na njega", zadovoljno naglašava on.
U maju će proslaviti rođendan sa kolegama, a na leto planira da u rodnom selu napravi slavlje za 150 članova najbliže rodbine, od kojih je šezdesetak iz Novog Pazara.
"Slavim rođendane pa ću tako i ove godine 9. maja, kad slavi i cela Rusija, a velika porodična proslava biće na leto u mom rodnom selu gde imamo 16 hektara zemlje", najavljuje ovaj zadovoljni radnik novopazarske Gradske čistoće, koji se ne raduje penziji u koju će otići za godinu i po.
(Telegraf.rs/Free media)