Umro protojerej Slaviša Marković: "Imao je dar da ljude i u najvećoj nevolji duhovno osnaži"
U bolnici u Slankamenu, u četvrtak se, posle duže bolesti, upokojio diplomirani teolog Slaviša Marković (52). Bio je višegodišnji paroh i starešina hramova u Nakučanima u Mačvi, u Oridu kod Šapca, Loznici i Banji Koviljači, prenosi Jadar Press.
Pre svešteničke karijere, bio je omiljen, zapažen i cenjen kao vrsni veroučitelj u Loznici. Vernici, stari i mladi su mu se uvek radovali kao i on njima, uz njegov blagi osmeh u susretima koji su odisali ljubavlju i poštovanjem.
Imao je raskošno teološko, ali i teatrološko znanje i, tokom službovanja, ostavio je, posebno, značajan trag u obnovi svetinje u Nakučanima u Mačvi, koju je primio u baš lošem stanju i pretvorio je u biser naše crkve i našeg roda. Slaviša je, pored ostalog, bio starešina crkve Vaznesenja Gospodnjeg u Loznici, na Lagatoru. Vratio se u Vukov kraj, Jadar, na radost mnogih vernika, posebno onih kojima je teško pao rastanak sa njim, kad je iz tog grada premešten na službu u Nakučane
"Uz znanje i umeće, ljubav prema Bogu, rodu i svojoj otadžbini, tokom svešteničke karijere, imao je veliku energiju, požrtvovanost koja se retko sreće i dar da ljude i u najvećoj nevolji duhovno osnaži", pričaju njegovi prijatelji iz Loznice "Bio je iskreni čovekoljubac. Radovao se tuđim uspesima kao i svojim. Voleo je svoju braću sveštenike, poštovao je posebno one koji su mu pokazivali ljubav. Često je isticao kao svetli primer protu Momčila Vasiljevića sa kojim je služio i drugovao kao đakon. Bio je to spoj dva divna čoveka, Momčila Jadranina iz sela Runjana i Slaviše, Rađevca iz Bele Crkve. Bio je posvećen sabornosti u crkvi i narodu i, uvek, raspoložen pri svakom susretu sa ljudima, bez obzira i na muke sa kojima se, i sam susretao, nosio ih i borio se"...
(Telegraf.rs / Jadar Press)