Od prijatelja do progonitelja: U Beogradu otvorena izložba koja suočava sa najmračnijim delom ljudske istorije
Izložba „Some Were Neighbors“ („Neki su bili komšije“) otvorena je danas u Beogradu u prostorijama Biblioteke Grada Beograda (Galerija Atrijum) u organizaciji Biblioteke i Ambasade SAD u Srbiji. Ova putujuća izložba, u produkciji Memorijalnog muzeja Holokausta Sjedinjenih Američkih Država svedoči o tragedijama koje su Jevreji, i ostali narodi, doživeli tokom Holokausta.
Dan otvaranja izložbe, 27. januar, nije odabran slučajno. Ovaj datum se beleži kao Međunarodni dan sećanja na žrtve Holokausta, jer je pre tačno 81 godinu oslobođen najveći logor smrti, Aušvic.
Ova izložba, kroz potresna svedočanstva pruža snažnu i obrazovnu priču o Holokaustu kroz prizmu izbora običnih ljudi. Ona objašnjava zašto su neki ljudi tokom perioda tog strašnog zločina odlučili da pomognu onima koji su bili progonjeni. Neki su, pak, odlučili da sarađuju sa nacističkim silama, dok su neki samo ostali nemi. Svi oni su pre rata bili komšije, prijatelji i kolege, ali tok rata je pokazao svačije pravo lice pred nepravdom koja je načinjena jevrejskom narodu.
- Otvaranjem izložbe posvećene obeležavanju sećanja na žrtve Holokausta obeležavamo datum gde je suština cele priče podsećanje na nešto što se desilo, što predstavlja najcrnji period u istoriji čovečanstva. Dan sećanja na žrtve Holokausta koji je zvanično počeo da se obeležava 2005. godine nakon odluke UN. To jeste upravo dana kada treba da se prisetimo šta se to desilo. Svako od nas živi svoj život, ubrzano de sešavaju mnoge stvari, pa često i zaboravimo na nešto što se desilo u prethodnom periodu - rekao je okupljenima Nenad Milenović, direktor Biblioteke Grada Beograda.
On je podsetio da ova izložba suočava posetioce sa jednim od najužasnijih perioda celokupne ljudske istorije, te da ovde nije samo reč o nastradalim Jevrejima, već i o ostalim grupama koje su bile obeležene kao "nepoželjne" u tadašnjoj Nemačkoj i njenim klijentskim državama. Takođe je upozorio na na opasnost koju sa sobom nosi revizija istorije koja je postala popularna poslednjih godina.
- Kada vidite šta se dešava u svetu, nekako morate da se osvrnete i podsetite da su neke od katastrofalnih godina u istoriji sveta imale neki uvod i da smo mi došli u situaciju da obeležavamo Dan sećanja na žrtve Holokausta, na period kada je preko šest miliona nevinih ljudi stradalo u Evropi i svetu. U tom sukobu je stradalo preko 50 miliona ljudi, od toga 30 miliona civila, deo njih je preko 6 miliona Jevreja, kao i Srbi koji su stradali u genocidu. Kada govorimo o Holokaustu, ne govorimo samo o nacističkoj Nemačkoj, već i o svima onima koji su stradali; Jevreji, Romi, Srbi, svi oni koji su bili na margini u nacističkoj Evropi i koji su stradali samo zato što su bili drugačiji. Zato je svaka relativizacija opasna, svaka koja broj žrtava svodi na minimum, koja o njima ne govori kao o ljudima - istakao je Milenović.
Događaji iz Drugog svetskog rata su svako ljudsko biće doveli u iskušenje. Tada se pred svima pojavilo pitanje: "Šta činiti?". Neki su odlučili da se smeju, odnosno da pomognu okupatorskim silama u njihovim namerama da unište i jevrejski i ostale narode koje su smatrali nižim od sebe. Neki su plakali, a to su oni koji su odlučili da pomognu svojim komšijama, svojim bližnjima, time stavljajući svoje, i živote svojih porodica, u opasnost. Konačno, neki su samo ćutali. Oni ništa nisu učinili, već su nemo posmatrali kako se nepravda vrši pred njihovim očima... ali, to makar nisu bili oni.
- 27. januar 1945. oslobođen je Aušvic, to je dan oslobađanja logora koji je simbol Holokausta, gde je ubijeno najmanje milion ljudi, pre svega Jevreja iz cele okupirane Evrope. Ova današnja izložba je izložba koja na jedan poseban način približava tako monstruozne stvari i sve ono što se događalo u okupiranoj Evropi. Sam naziv to govori; "Neki su bili komšije". Od početka nacističke vlasti u Nemačkoj, od 1933. do 1945. mnogi su bili komformisti koji su gledali da se usklade sa postojećom vlašću, da prežive, neki su sarađivali, neki su ćutali, a neki su bili žrtve. Izložba je posvećena Holokaustu upravo iz tog ugla: onih koji su sarađivali sa režimom, onih koji su doprinosili direktno ili indirektno, i onih koji nisu doprinosili direktno, ali su ćutali. Na kraju, ona najbolnija strana, strana onih koji su bili žrtve. Kada ljudima govorite o žrtvama, oni se ne poistovećuju sa njima. Zato je važno pogledati ovu izložbu i pokušati se poistovetiti sa žrtvama - podstakao je na razmišljanje, dodajući:
- Poenta ove izložbe je da svako pomisli "Šta da se meni ovo desilo?".
O važnosti sećanja na ovaj tragični niz događaja, i obim stravičnosti koji ga okružuje, podsetila je i Erin Kothajmer, šefica Kancelarije za odnose s javnošću Ambasade SAD u Srbiji. Ona je istakla da je suprotstavljanje mržnji i netoleranciji od presudnog značaja. Mržnja koju je nacistički pokret prikazao tokom najvećeg sukoba u ljudskoj istoriji je dovoeo do toga da su od ljudi i njihovih života, koji su uključivali porodice, prijatelje, detinjstva, sećanja, u mnogim slučajevima ostali svedeni na jedan list papira - jedini dokaz postojanja nekada žive osobe.
- Zahvaljujem Gradskoj biblioteci Beograda i njenom direktoru Nenadu Milenoviću na organizaciji ove važne izložbe i na vašoj posvećenosti sećanju i obrazovanju. Na Međunarodni dan sećanja na Holokaust, odajemo počast šest miliona Jevreja koji su ubili nacisti i njihovi saradnici kao i milionima drugih koji su stradali i izgubili živote. Takođe, odajemo počast preživelima čija nas hrabrost inspiriše da se suprotstavimo anisemitizmu. Za većinu žrtava ne postoji grob. Ponekad je samo jedan dokument jedini dokaz da je neki život postojao. Te priče nam pomažu da shvatimo duboku ljudsku tragediju Holokausta. Od presudne je važnosti je da nikada ne zaboravimo. Ova izložba dolazi nam iz Memorijalnog muzeja Holokausta SAD kroz svoje predmete i priče, ona nas podseća na otpornost ljudskog duha i na našu odgovornost da se suočiimo sa mržnjom i netolerancijom. Dok razgledamo ovu izložbu, setimo se da istorija nije samo priča o prošlosti, već i poziv na delovanje u sadašnjosti. Neka ove priče prodube naše razumevanje i inspirišu nas da se zalažemo za dostojanstvo i pravdu. Hvala vam što ste nam se pridružili kako bi smo odali počast sećanju na žrtve i hrabrosti preživelih - poručila je Kothajmer.
Ekstremističke ideologije su, nažalost, i dalje žive i prisutne u modernom društvu i predstavljaju civilizacijsku opasnost protiv koju je nekada predstavljao režim Adolfa Hitlera i njegovih saradnika. Zbog toga je jako važno boriti se protiv toga ne njihovim jezikom - nasiljem, već jezikom mira, tolerancije i znanja.
- Pre 81 godinu, 27. januara 1945. godine pripadnici Crvene Armije oslobodili su fabriku smrti, jedan od najvećih logora koji je progutao na stotine hiljada nevinih života, uglavnom jevrejskog naroda i koji je postao simbol stradanja svih nevinih ljudi tokom Drugog svetskog rata. Tih dana, i kasnijih meseci, do maja 1945. vodio se rat za opstanak civilizacije, i tada je poražena jedna od najozloglašenijih ideologija na bojnom polju. Moramo da biti svesni da ideja i ideologija antisemitizma, fašizma i brojnih drugih, koje nanose zlo čovečanstvu, još uvek žive u savremenom svetu. Tu ideju ne možete ubiti oružjem, već svojim znanjem i sećanjem - izjavio je Bojan Arbutina, direktor Muzeja žrtava genocida.
Arbutina je podsetio i na činjenicu da su Srbi tokom svetskih ratova, a i kasnije, doživljavali sličnu sudbinu, naročito tokom Drugog svetskog rata kada je nacistički marionetski režim Nezavisne Države Hrtvatske, zajedno sa svojim saveznicima, izvršio nepojmljive zločine nad srpskim narodom.
- Na ovoj izložbi, moći ćete da naučite kako političke ideje utiču na obične ljude, na komšije koji žive sa vama, koji preko noći postaju zločinci i zveri koji vas jure da vas likvidiraju, oteraju u logore, izbrišu, samo zato što pripadate neželjenoj veroispovesti ili naciji. Ova priča nije samo priča o jevrejskom stradanju, već svih nedužnih ljudi, i mi kao pripadnici srpskog naroda, nažalost, imamo i više nego dovoljno iskustva u Prvom, Drugom svetskom ratu, kao i devedesetih, gde smo proživljavali slične sudbine i gde je na nama izvršen genocid u Drugom svetskom ratu na prostoru NDH. Izvršeni su borjni zločini na teritoriji okupirane Srbije od strane nacističkih, mađarskih, bugarskih, a konačno i albanskih okupatora. Ova izložba nas podseća da u svim tim vremenima moramo da budemo ljudi i da se podsetimo reči blaženopočivšeg Patrijarha Pavla, da u ovim teškim, savremenim vremenima budemo ljudi, a ne neljudi i da to ima cenu koju ćemo podneti u jednom trenutku - zaključio je Arbutina.
Ova putujuća izložba nastala je u produkciji Memorijalnog muzeja Holokausta Sjedinjenih Američkih Država (United States Holocaust Memorial Museum) iz Vašingtona i predstavlja jedinstvenu priliku za sve građane i posetioce da kroz vizuelne sadržaje i tekstove razmisle o istoriji Holokausta, o ulozi zajednica i pojedinaca, kao i o univerzalnim pitanjima odgovornosti, empatije i solidarnosti.
Važna napomena: Izložba je na engleskom jeziku. Postavka traje do 13. februara 2026. godine.
(Telegraf.rs)