Zdravstvene medijatorke, stub poverenja u romskoj zajednici, ali bez sigurnog radnog mesta

E. T.
Vreme čitanja: oko 2 min.
Foto: Romanenevimata

U romskim naseljima širom Srbije zdravstvene medijatorke su često prvi i najvažniji most između porodica i zdravstvenog sistema. One pomažu majkama da upišu decu kod pedijatra, podsećaju trudnice na redovne kontrole, organizuju vakcinacije i objašnjavaju kako da ostvare pravo na zdravstveno osiguranje. Ipak, uprkos ključnom značaju njihovog rada, njihov radni status i dalje je nesiguran.

„Na terenu smo svakog dana. Ljudi nas zovu kada imaju problem, kada ne znaju kome da se obrate ili kada se plaše da odu kod lekara“, kaže Selma Jovanović, zdravstvena medijatorka iz Niša. „Kada dođemo u naselje, ljudi nas poznaju i veruju nam. Lakše prihvataju savete o vakcinaciji, higijeni ili redovnim pregledima. Bez tog poverenja mnogi bi ostali van sistema.“

Zdravstvene medijatorke rade posao koji je istovremeno edukativan, savetodavan i administrativan. One prevode procedure, pomažu u popunjavanju dokumentacije i prate porodice kroz sistem zdravstvene zaštite.

Marija Petrović, medijatorka iz okoline Kragujevca, ističe da je kontinuitet rada ključan: „Radimo sa porodicama godinama. Gradimo odnos poverenja. Ako projekat prestane, ljudi ponovo ostaju bez podrške. Zato je važno da postanemo deo sistema, a ne da zavisimo od kratkoročnih projekata.“

Prema podacima organizacija koje prate javno zdravlje, prisustvo medijatorki doprinelo je većem obuhvatu vakcinacije, većem broju trudnica koje odlaze na kontrole i smanjenju broja neupisane dece u zdravstvene kartone. Njihov rad ima direktan uticaj na smanjenje zdravstvenih nejednakosti.

„Mi nismo samo veza između lekara i pacijenta“, kaže Aida Saliu, medijatorka iz Novog Sada. „Mi objašnjavamo, umirujemo, motivišemo. Kada žena prvi put ode na ginekološki pregled, često je to zato što smo joj mi objasnile zašto je to važno.“

Ipak, mnoge medijatorke rade na određeno vreme, bez dugoročne sigurnosti. To stvara neizvesnost i otežava planiranje života, ali i kontinuitet rada u zajednici.

Stručnjaci upozoravaju da bi sistemsko rešavanje njihovog radnog statusa predstavljalo dugoročnu investiciju u javno zdravlje. Uključivanje zdravstvenih medijatorki u redovan sistem primarne zdravstvene zaštite, sa jasnim ugovorima i stalnim zaposlenjem, značilo bi stabilnost, ali i jasnu poruku da država prepoznaje značaj prevencije i rada na terenu.

U vremenu kada se govori o jednakom pristupu zdravstvenim uslugama, iskustvo zdravstvenih medijatorki pokazuje da je poverenje ključ uspeha. Zato pitanje njihovog stalnog zaposlenja nije samo administrativno — ono je pitanje zdravlja zajednice i odgovornosti sistema prema onima koji ga najviše trebaju.

(Telegraf.rs/A.N.)