Zašto su dobošari bili važniji od radija: Banat pamti ono što je digitalno izbrisalo
Sve do polovine prošlog veka, glavne vesti u vojvođanskim mestima prenošene su uz zvuk bubnja. Dobošari su na seoskim raskrsnicama objavljivali opštinske odluke, podsećali na obaveze, ali i prenosili važne lokalne informacije, delujući kao preteča savremenih lokalnih medija. Iako je ovaj poziv nestao pred naletom novih tehnologija, sećanje na dobošare i njihov značaj za informisanje i dalje opstaje. Kikinđanin Jovan Čudanov već decenijama istražuje ovu tradiciju, sakuplja građu i čuva uspomenu na autentični način prenošenja vesti.
Pre nego što su radijski talasi, televizija i internet preuzeli primat u informisanju, glas naroda i vlasti u severnom Banatu, bio je zvuk doboša. Dobošari su na seoskim raskrsnicama i gradskim trgovima objavljivali opštinske odluke, podsećali na poreze i vašare, ali i skretali pažnju na lokalne vesti. Bili su živa preteča savremenih medija – brzi, jasni i svima dostupni.
„Dobošari su javljali od državnih do lokalnih vesti, sve što se ticalo lokalnih vlasti, pa sve do, modernim rečnikom, malih oglasa“, pojašnjava dobošar Jovan Čudanov.
Kikinđanin Jovan Čudanov već punih dvadeset godina živi u Starim Ledincima, ali vezu sa rodnim krajem i njegovom tradicijom nikada nije prekinuo. Već decenijama sakuplja građu o dobošarima i tako oživljava ovaj autentični duh. Na severu Banata zvanično nema dobošara, ostale su samo priče i sećanja na vreme kada se za vest nije kliktalo, nego se izlazilo na šor.
„Dobošari su mi istali u sećanju iz detinjstva. Smatrao sam da su nepravedno zapostavljeni, a oni su u stvari bili institucija, zvanično državni službenici“, ističe Jovan.
Nastali još u šesnaestom veku kao opštinski službenici, poznati kao „male sudije“, dobošari su bili ključni posrednici između vlasti i stanovništva. Sve što je zajednica morala da zna zapisivalo se u nedeljne knjige i obnarodovano uz zvuk bubnja. Opština Čoka, ali i njena okolna sela oduvek predstavljaju pravi primer kulture sećanja na dobošare. Taj poziv toliko je ostao uvrežen među ovdašnjim stanovništvom, da je do samo pre nekoliko godina ovde održavana manifestacija posvećena upravo dobošarima. Vremena su se promenila, a dobošarski poziv potisnule su moderne tehnologije. Ipak, dokle god postoje ljudi poput Jovana Čudanova, inače nosioca majstorskog PČES-inog pisma, koji ljubomorno čuva građu od zaborava, eho doboša i dalje će odjekivati severnim Banatom.
(Telegraf.rs/RTS)