Danas je Aranđelovdan! Tradicija, stroga crkvena pravila, ali i NAJVEĆA ZABLUDA srpskih domaćina

E. K.
Vreme čitanja: oko 4 min.
Printskrin:Instagram

Srbija slavi jednu od najvećih krsnih slava Sabor Svetog Arhangela Mihaila, u narodu poznatiji kao Aranđelovdan. Prema procenama ovaj praznik zauzima visoko drugo mesto, odmah iza Nikoljdana. Ipak, dok se u domovima uveliko brišu čaše i pripremaju kulinarski specijaliteti, crkva podseća na suštinu ovog velikog praznika, ali i na greške koje vernici nesvesno ponavljaju svake godine.

Aranđelovdan kroz vekove prati bogat kolorit narodnih običaja koji svedoče o dubokoj veri, ali i strahopoštovanju prema ovom svetitelju, koji se u narodu smatra strogim i pravednim svecem.

Ko je Sveti Arhangel Mihailo?

U hrišćanskoj tradiciji, Sveti Arhangel Mihailo je jedan od najvažnijih i najmoćnijih svetitelja. On nije "običan" svetac, on je arhistratig, što znači vrhovni vođa, vojvoda i zapovednik čitave nebeske, angelske vojske.

Smatra se brzim pomoćnikom u nevoljama. Vernici mu se mole za odbranu od vidljivih i nevidljivih neprijatelja, za spas od strahova, za isceljenje od teških bolesti, ali i za mir u porodici. On je kroz istoriju bio i zaštitnik vladarskih dinastija (poput Nemanjića i Obrenovića) i vojski, jer simbolizuje nepobedivost i pravednu borbu.

Interesantan je i razlog datuma obeležavanja. Naime, Aranđelovdan se slavi 21. novembra (odnosno 8. novembra po starom kalendaru), a taj mesec je izabran zato što je to bio deveti mesec od marta, koji se u staro vreme smatrao mesecom stvaranja sveta. Broj devet simbolizuje devet anđeoskih činova (činova nebeske jerarhije) na čijem čelu stoji upravo Arhangel Mihailo.

Jedna slava, brojna verovanja

Postoji više narodnih verovanja koja prate ovu slavu. Prema jednom predanju, Arhangel Mihailo silazi među ljude i obilazi bolesnike. Primera radi, mnogi u ruralnijim sredinama i danas veruju da ako svetac tokom bolesti stane kod glave bolesnika da je stanje kritično i dani su odbrojani, ali ako pak stane kod nogu  bolesnik će ubrzo ustati i ozdraviti.

Takođe, nekada su čobani na ovaj dan u ranu zoru isterivali stoku na pašnjake kako bi je svetac blagoslovio i sačuvao od vukova. Danas se, u znak poštovanja prema svetitelju, u mnogim krajevima strogo izbegavaju teški poslovi u polju, ručno šivenje ili pranje veša.

Možda najpoznatije jeste verovanje o vremenskim uslovima, odnosno - kakvo vreme bude 21. novembra, takvo će nas pratiti tokom cele zime i proleća. Sunčan i topao dan najavljuje blagu zimu, dok mraz i sneg znače da nam stižu dugi, ledeni meseci.

Šta kaže crkva?

U potrazi za što bogatijom trpezom za okupljanje, savremeni čovek često zaboravi šta zapravo čini slavu. Crkvena pravila su jasna i nepokolebljiva - krsnu slavu čine isključivo slavski kolač, žito (koljivo), upaljena sveća od čistog pčelinjeg voska i crno vino.

Foto: Shutterstock

Sveća se pali na dan slave i simbolizuje Hristovu svetlost koja obasjava dom, dok se slavski kolač ritualno lomi sa sveštenikom i preliva vinom, što predstavlja našu zahvalnost Bogu na svim plodovima zemlje.

Budući da je Aranđelovdan posvećen vođi nebeskih vojski i borcu protiv sila zla, osnovno pravilo za svaku porodicu jeste ulazak u praznik čistog srca. Suština proslave nije u tome koliko je vrsta jela izneto na sto, već u zajedničkoj molitvi za zdravlje i napredak. Crkva naglašava da je ovo dan kada se zaboravljaju sujete, praštaju stare uvrede i obavezno pruža ruka pomirenja svima sa kojima smo u zavadi.

Iako je gostoprimstvo donekle jedna od odlika srpskog naroda, slava nikada ne sme postati poligon za materijalno dokazivanje ili neumerenost u jelu i piću. Suština je u skromnosti i saborovanju - okupljanju porodice, kumova i prijatelja u duhu hrišćanske ljubavi. Gost se na vratima dočekuje žitom i vinom, slaveći svetitelja, a ne bogatstvo domaćina.

Slavska trpeza i velika zabluda

Najveća i najraširenija zabluda na srpskim prostorima, koja se prenosi s kolena na koleno, jeste da se za Aranđelovdan ne sprema slavsko žito (koljivo) jer je Arhangel Mihailo "živi svetac".

Teolozi objašnjavaju da je ovo ozbiljna greška. U hrišćanstvu ne postoje "živi" i "mrtvi" svetitelji jer su pred Bogom svi živi. Takođe, slavsko žito se nikada ne prinosi za pokoj duše samog svetitelja, već se prinosi u slavu Božiju, u čast sveca koji se slavi, a za zdravlje i napredak živih članova porodice. Zato je žito na stolu, uz kolač i sveću, apsolutni imperativ.

A maltene večna dilema - posno ili mrsno? Tip trpeze za Aranđelovdan isključivo diktira dan u nedelji u koji praznik pada.

Budući da se slavi pre početka Božićnog posta, trpeza je mrsna u većini slučajeva. Međutim, ukoliko 21. novembar padne u sredu ili petak, slava se obavezno priprema kao posna (na ribi i ulju) jer su ovi dani posni tokom cele godine. Ignorisanje ovog pravila i služenje mesa posnim danima smatra se grehom i nepoštovanjem ustanovljenog crkvenog reda.

(Telegraf.rs)