Hamas nikad nije bio slabiji, ali i dalje ima jednu važnu stratešku prednost
Šest stotina dana od početka rata koji je izbio 7. oktobra 2023. godine, Izrael je eliminisao gotovo celokupno visoko rukovodstvo Hamasa u Pojasu Gaze, ali ova grupa i dalje zadržava stratešku prednost zahvaljujući svojoj razgranatoj mreži tunela i činjenici da još drži 58 izraelskih talaca.
Od početka sukoba, Izraelske odbrambene snage (IDF) sistematski su ciljale vojno krilo Hamasa. Komandanti kao što su Jahja Sinvar, Muhamed Deif, Marvan Isa i Rafa Salama ubijeni su u preciznim napadima, dok je Muhamed Sinvar, brat Jahje Sinvara, ubijen početkom maja.
Do kraja maja, među visokorangiranim operativcima, jedino je Ez al Din al Hadad, komandant brigade u gradu Gazi, ostao na slobodi, prenosi The Jerusalem Post.
Izvan Pojasa Gaze, političko rukovodstvo Hamasa takođe je pretrpelo ozbiljne gubitke. Ismail Hanije je ubijen u Iranu, dok je Saleh al Aruri ubijen u Libanu, u uzastopnim operacijama koje su potresle tzv. "osovinu otpora".
U njihovom odsustvu, ulogu pregovarača u razgovorima o prekidu vatre preuzeli su privremeni vođa u Gazi Halil al Haja i bivši šef politbiroa Haled Mešal.
Hamas i dalje poseduje strateške tunele u Gazi
Uprkos ovim gubicima, Hamas i dalje raspolaže onim što analitičari opisuju kao njegovo jedino preostalo "strateško oružje", razgranatu podzemnu mrežu ispod Gaze. Izvori za list Ašark al Avsat navode da tunelski sistem i dalje obuhvata odbrambene prolaze, napadne pravce ka izraelskim položajima, komandne hodnike i ćelije za zadržavanje izraelskih zarobljenika.
Procene pre rata govorile su o oko 1.300 tunela u dužini od 500 kilometara i dubini do 70 metara. Iako je IDF pokrenuo operacije u svim delovima Pojasa Gaze, još uvek nije uspeo da uništi čitav lavirint.
U međuvremenu, izraelska vojna kampanja u velikoj meri je neutralisala Hamasove arsenale raketa dugog dometa i eliminisala stotine boraca na svim nivoima. Hamas je, usred borbi, regrutovao nove borce i, prema više izveštaja, koristi neeksplodiranu izraelsku municiju za izradu improvizovanog oružja.
Na diplomatskom planu, Hamas je prvi put pokazao znake fleksibilnosti u pregovorima o razmeni talaca. Grupa, koja je dugo zahtevala potpuni prekid neprijateljstava, ponudila je privremeni prekid vatre u trajanju od 70 dana, pa čak iznela uslovni predlog da se povuče iz upravljanja Gazom ukoliko sve palestinske frakcije postignu dogovor o jedinstvenom političkom rešenju.
Prema izveštajima libanske televizije Al Majadin, Hamas je spreman da prihvati ograničenja u razvoju svog naoružanja, pod uslovom da zadrži postojeći arsenal.
Regionalni saveznici Hamasa takođe su oslabljeni. Hezbolah u Libanu izgubio je deo svog uticaja usled delovanja nove vlade i predsednika koji zahtevaju da država preuzme kontrolu nad oružanim snagama. U Siriji, režim Bašara al-Asada suočio se unutrašnjim kolapsom, dok je na Zapadnoj obali Dženin postao prostor sa većom slobodom delovanja za izraelske snage.
Iračke milicije koje su nekada bile glasna pretnja obustavile su vatru pod pritiskom Sjedinjenih Država. Samo jemenski Huti, koje podržava Iran, i dalje su aktivni, lansirajući rakete i remeteći pomorski saobraćaj u Crvenom moru.
Na terenu u Gazi, sve brojniji izveštaji o gladi i teškim uslovima života potkopavaju podršku javnosti Hamasu. U pojedinim četvrtima grupa i dalje silom održava red, ali u drugima Palestinci otvoreno pozivaju na okončanje sukoba. Izrael je odgovorio testiranjem novog modela direktne distribucije humanitarne pomoći, osmišljenog tako da zaobiđe Hamas, koji je ranije imao centralnu ulogu u raspodeli pomoći.
Hamas, organizacija odgovorna za najmasovniji pokolj Jevreja od Holokausta, teško je oslabljen, kao i šira "osovina zla" kojoj pripada. Ipak, Izraelci su bolno svesni da Hamas i dalje drži 58 njihovih sugrađana u podzemlju neke već 600 dana. Dok i poslednji talac ne bude vraćen, bilo na rehabilitaciju ili na večni počinak, srce izraelske nacije neće biti ispunjeno.
(Telegraf.rs)