Pola veka od smrti Fransiska Franka: Kako se Španija promenila i da li je pobedila diktatorsku prošlost?

M.S.P.
Vreme čitanja: oko 3 min.
Foto: Tanjug/AP

Španijski diktator Fransisko Franko umro je 20. novembra 1975. Smrt "Kaudilja" (vođa na španskom, op.aut.) označila je kraj njegovog skoro četrdesetogodišnjeg fašističkog režima, a Španija je krenula putem demokratije kao ustavna monarhija.

Komentatori razmatraju kako se zemlja od tada promenila i šta i dalje ostaje od nasleđa iz Frankovog doba.

Ogroman napredak i razlog za optimizam

La Vanguardia, jedan od najstarijih i najuticajnijih dnevnih listova u Španiji, slavi brzo modernizovanje te države:

"Kulturna revolucija išla je uporedo sa društvenom. Ako je pod Frankom izgledalo kao da je sve što nije zabranjeno obavezno, demokratija je donela kopernikanski preokret u običajima. ... Zemlja je prevazišla svoju zaostalost i u nekim oblastima preuzela vođstvo na svetskom nivou. Godine 1978, kada je usvojen ustav, legalizovana je i kontraceptivna pilula; 1981. donet je zakon o razvodu; 1985. abortus je dekriminalizovan; iste godine Španija je potpisala Ugovor o pristupanju Evropskim zajednicama; 2005. uveden je istopolni brak. ... Kulturni i društveni napredak ostvaren u poslednjih pedeset godina potvrđuje naš potencijal i daje nam razloga za samopouzdanje u budućnost."

Bolje je bez "čvrste ruke"

Uspeh demokratskog preporoda zemlje govori sam za sebe, piše britanski The Times:

"Godine 1975. Španija je bila politički izolovana. Zabita među razvijenijim susedima, ostala je zavisna od agrarne baze, obeležena urbanim propadanjem i četrdesetogodišnjom tehnokratskom političkom represijom. Očekivani životni vek tada je bio sedamdeset tri godine; danas je osamdeset četiri. ... Ogromna poboljšanja u životnom standardu i kulturnoj slobodi svedoče o nenadmašnoj snazi liberalnih, demokratskih normi. Ona su takođe i odbacivanje lakovernog alternativnog recepta populističkih pokreta širom Evrope, koji olako zagovaraju korisnost vođa sa 'čvrstom rukom'."

Sahrana španskog diktatora Fransiska Franka 1975. godine Foto: Tanjug/AP

Trivijalizacija u mimovima i kratkim klipovima

Španska politološkinja Ana Lopes objasnila je za portal eldiario.es zašto se i dalje vodi debata o nasleđu diktature:

"Ljudi kažu da je frankizam umro sa diktatorom. Ali mnogo toga je preživelo u drugim oblicima. ... Takozvani 'sociološki frankizam' način je razmišljanja koji nikada nije u potpunosti razgrađen i koji se prilagodio vremenima. Danas je njegov nosač digitalni prostor krajnje desnice i pojedinih delova politike. Grupe poput Voksa nisu tačne kopije frankizma, već njegovi kulturni naslednici: sposobni da istorijski autoritarizam pretvore u antisistemski estetski izraz. ... Trivijalizacija frankizma postala je sofisticiranija; sada kruži u vidu videa od 30 sekundi, mimova i kratkih klipova. ... Diktatura se pretvara u vreme kada su navodno postojali 'red i blagostanje', nasuprot današnjem haosu."

Ideološki naslednici čekaju u zasedi

Frankistička prošlost Španije i dalje je svuda prisutna, primećuje Alan Mila, advokat i potomak španskih republikanaca, piše francuski L’Humanité:

"Iako je mnogo toga već urađeno, ožiljci diktature i danas su vidljivi, na primer u nazivima ulica i spomenicima. ... Španska vlada pod Pedrom Sančezom želi da pošalje signal povodom pedesetogodišnjice smrti diktatora i ukloni sve tragove Frankovog nasleđa. Ali zavađeni članovi stranke Voks, koji se otvoreno predstavljaju kao Frankovi naslednici, vrebaju!"

Ko je bio Fransisko Franko?

Fransisko Franko bio je španski general i diktator koji je vladao Španijom od kraja Španskog građanskog rata (1939.) do svoje smrti 1975. godine.

Došao je na vlast nakon puča 1936. godine, a postao je ključna figura u Španskom građanskom ratu. Njegov režim je bio fašističkog ili kvazi-fašističkog tipa, a nakon rata zabranjivao je političke protivnike i uspostavio kontrolu nad državom.

Uspon na vlast: Franko je rođen 1892. godine i brzo je napredovao u vojsci, postavši najmlađi general u Evropi sa 33 godine. Izbio je u prvi plan tokom Španskog građanskog rata, koji je počeo pučem 1936. godine. Uz pomoć nacističke Nemačke i fašističke Italije, predvodio je nacionalističke snage do pobede 1939. godine.

Diktatura: Nakon rata, Franko je postao šef države i vlade, koristeći titulu El Caudillo. Njegova vladavina se opisuje kao fašistička ili kvazi-fašistička, sa kontrolom nad privredom, zabranom opozicije i progonom političkih protivnika.

Političke i vojne odluke: Finansijsku stabilnost koju je obećavao nakon rata na kraju je zamenio period stagnacije i izolacije od međunarodne zajednice. Iako se zvanično držao neutralnosti u Drugom svetskom ratu, sarađivao je sa silama Osovine.

Smrt i nasledstvo: Umro je 1975. godine, a smrću se okončao i njegov režim, nakon čega je Španija ponovo postala demokratija.

(Telegraf.rs)