Prisilili je na brak, u kući svekra bio pakao: "Nikad neću zaboraviti šta je svekrva pričala kad bi me tukao"
Izolovana i sama, Sara* kaže da se osećala nemoćno kada je muž, za koga je bila primorana da se uda u Pakistanu, postao nasilan. Imala je tad 21 godinu.
"Palio je upaljač na mom licu da me uplaši, govorio bi: 'Spaliću te'", priseća se Sara.
Kaže da se njegovo kontrolisanje pogoršalo kada je dovedena u Veliku Britaniju i kad su se uselili kod njegovih roditelja 2022. godine. Umesto srećnog bračnog života koji joj je obećala porodica, muž je postao fizički nasilan, prisiljavajući je da radi kao robinja kod njegovih roditelja.
"Bićeš silovana"
Sara je tad prvi put bila u Engleskoj, nije govorila jezik i imala je vrlo malo znanja o zemlji. Seća se da su joj porodica i prijatelji obećavali da će uživati u "boljem životu" u Engleskoj i nekoliko nedelja brak je zaista "delovao bolji".
"Zatim je polako sve počelo da bude ograničeno, 'ne izlazi, ne radi ovo, ne radi ono, nemoj da tražiš posao, ostani samo kod kuće'", kaže Sara.
Dodaje da joj je rečeno da će je Britanci silovati ili ubiti ako ikada napusti bračni dom.
"Rekli su mi: 'Ne možeš izlaziti, ako ideš sama bićeš silovana, ne izlazi sama, ni danju ni noću'", priča Sara za BBC i dodaje da je u kući svekra i svekrve živela kao sluškinja.
Kaže da ju je svekrva prisiljavala na kućne poslove i nije joj dozvoljavala da napusti kuću. Sara dodaje da i da ju je majka njenog muža opisivala kao "sluškinju" i "robinju". Situacija se dodatno pogoršala kada je muž postao fizički nasilan.
"Ponekad bi me gađao bilo čim, gurao me je, ponekad me je šutirao", kaže ona.
Stvari su postale još gore kada je shvatila da je muž i njegova porodica isključila wi-fi na njenom telefonu i onemogućili joj kontakt sa spoljnim svetom.
"Stegao je ruku oko mog vrata"
Sara je, onemogućena da kontaktira prijatelje i porodicu kod kuće i osećajući strah i usamljenost, smogla hrabrosti da pita muža zašto nema wi-fi. Posledice su bile jezive.
Kaže da je "eksplodirao", gađajući je daljinskim od televizora i ključevima koji su je pogodili u lice.
"Stegao mi je ruku oko vrata. Gurnuo me je uz zid. Udario me je tri do četiri puta u glavu", kaže Sara.
Osećala je da se guši i mislila je da će umreti. Prisećajući se svega, Sara navodi da je svekrva sve posmatrala i samo joj govorila da je trebalo da ćuti. Te noći je, kako kaže, njen muž spavao pored vrata kako ne bih izašla.
Istraumirana i natečenog lica, Sara je cele noći plakala.
"Ne znam šta sam uradila, kako sam to uradila, ali sam u 6 sati ujutru pozvala policiju nakon što sam razmišljala i plakala celu noć", dodaje.
Pet minuta kasnije, Sara je čula policajce kako kucaju na vrata. Seća se da je jedan došao gore u njenu spavaću sobu dok se skupljala u uglu.
"Kada je došao i video me, telo mi se toliko treslo. Bilo mi je hladno, puls mi je bio ubrzan, krvni pritisak nizak", kaže Sara.
Policija je izvela Saru iz porodične kuće, a ona je našla utočište u skloništu u Lidsu u decembru 2022.
Sarini muž je uhapšen, ali kaže da nije želela da preduzme dalje korake jer je bila zabrinuta za bezbednost svoje porodice u Pakistanu. Nije bio optužen ni za jedno krivično delo.
Na kraju, u julu prošle godine, Sara se razvela od nasilnog muža. Kaže da nije želela da se vrati u Pakistan, jer, kako kaže, razvedene žene su tamo stigmatizovane, i bila je zabrinuta da će je primorati na još jedan brak.
"Dešava se sa članovima porodice da je ponovo udaju", kaže ona.
Sada ima regulisan boravak u Velikoj Britaniji, uči engleski i gradi novi život. Sara je pozvala sve uključene u prisilne brakove da prestanu.
"Prisilnim brakom uništavate život druge osobe", kaže ona.
"Nije da je uništen samo život devojke, uništeni su i životi dečaka", dodaje.
Sara je jedna od mnogih žrtava prisilnih brakova koji žive u Velikoj Britaniji. Trenutno ne postoje pouzdani podaci o tome koliko ljudi je pogođeno. Kako bi se to promenilo, Ministarstvo unutrašnjih poslova najavilo je pilot-studiju o učestalosti prisilnih brakova, u okviru niza mera za suzbijanje nasilja zasnovanog na časti.
Odeljenje je radilo sa timom profesora sa Univerziteta u Notingemu i Univerziteta u Birmingemu na kreiranju alata za prikupljanje podataka.
"Preporučili smo vladi da im je potreban neki novi skup podataka", kaže dr Helen Mekejb, vanredni profesor političke teorije na Univerzitetu u Notingemu.
Dr Mekejb kaže da će ovo biti prva takva studija učestalosti u Engleskoj i Velsu, i može pomoći da se utvrdi koliko ljudi je pogođeno, da li prisilni brakovi rastu i kako bi politika mogla biti promenjena da se smanji.
"Ako ne znamo koliko ljudi je pogođeno, ne možemo reći da li policija treba da promeni svoje postupke ili Kraljevska tužilačka služba ili bilo šta drugo bez osnovnih podataka o tome koliko ljudi je uključeno", kaže dr Mekejb.
Ministarstvo unutrašnjih poslova planira da nadogradi studiju izvodljivosti univerziteta testiranjem i razvijanjem alata za merenje prisilnih brakova i ženskih genitalnih mutacija. Očekuje se da će se završiti do marta i ima za cilj da pomogne vladi da razume obim problema i identifikuje potrebne resurse.
Napomena: Sara je izmenjeno ime kako bi se zaštitio njen identitet
(Telegraf.rs)