Rat se širi? Alarmantna upozorenja o mogućem prelivanju sukoba na Mediteran

I. N.
Vreme čitanja: oko 5 min.

Američka centralna komanda (CENTCOM) objavila je na društvenoj platformi X da je u noći između srede i četvrtka vojska izvela niz napada na ciljeve u Iranu.

Napadi su bili "snažan" odgovor na pokušaje Irana da prethodnog dana balističkim projektilima gađa američke snage na Bliskom istoku.

Američka vojska pogodila je desetine ciljeva Revolucionarne garde (IRGC) u Iranu. Mete su bili komandni centri, postrojenja za proizvodnju balističkih projektila i bespilotnih letelica, objekti za nadzor obale i odbranu, kao i pomorska sredstva. Cilj napada bio je dodatno smanjenje "pretnje koju Iran i njegovi posrednici predstavljaju za američke snage, komercijalne brodove i susedne zemlje Zaliva", objavio je CENTCOM.

Tokom jutra Jordan i Kuvajt saopštili su da su bili napadnuti, a vojska Kuvajta navodi da je Iran pogodio zgradu koja pripada kineskoj kompaniji u severnom delu zemlje, pri čemu je poginuo jedan zaposleni, dok je objekat pretrpeo "veliku materijalnu štetu". Ako je vest tačna, cilj je stvaranje razdora u odnosima Pekinga i Teherana, jer dolazi dan nakon što je Rojters ekskluzivno objavio da bi Iran u roku od nekoliko nedelja trebalo da primi prvu pošiljku od najviše 400 kineskih prenosivih protivvazdušnih raketnih sistema (MANPADS).

I tako je rat ponovo počeo.

Fazne izmene američkih napada i iranskih odgovora sa periodima primirja postale su obeležje ovog rata. Počeo je 28. februara, prvo primirje dogovoreno je 8. aprila, Memorandum o razumevanju potpisan je 17. juna, a onda je Tramp 11. jula obnovio napade na Iran. Teheran je tumačio da prema Memorandumu ima isključivu kontrolu plovidbe Ormuskim moreuzom, ali su SAD nagovarale brodare da koriste južni plovni put, uz obalu Omana. Iran je napao brodove koji su tuda plovili. SAD su napale Iran, piše Jutarnji.

Tramp je u petak, 24. jula, obustavio napade jer su Oman i Iran pregovarali. Njujork tajms je objavio i da postoje izazovi u vezi sa količinom američkog naoružanja. Centar za strateške i međunarodne studije u ponedeljak je objavio da su SAD pre napada na Iran imale 2.330 presretača sistema Patriot, u aprilu, na početku prvog primirja, 1.030, a početkom ove nedelje 759-827. Ruski Sputnjik okvirno računa da su SAD potrošile 1.500 presretača. Kada je reč o sistemu protivraketne odbrane velike visine (THAAD), SAD su imale 452 rakete pre napada, a sada ih imaju oko 240 - jedan od sistema THAAD preuzele su od Republike Koreje na početku rata.

Teheran je odbacio omanski predlog jer mu ne bi garantovao potpunu kontrolu nad Ormuskim moreuzom. Posrednici su tvrdili da se pregovori nastavljaju i da "idu u dobrom pravcu".

A onda je u sredu rano ujutru Iran napao američku bazu u Jordanu, istu onu u kojoj je u napadu 17. jula ubio tri američka vojnika. Vazduhoplovna baza "Muvaffak Salti" služi kao glavna logistička i polazna tačka za američku vazdušnu moć i odbrambene resurse u regionu.

Odluku o napadu podstaklo je više faktora. U utorak je Senat u prvom glasanju prihvatio zakon o sankcijama Rusiji, u koji je uključen i Iran, na Trampov zahtev. Izraelski premijer Benjamin Netanjahu bio je kod Trampa.

Konačno, Islamska Republika odlučila je da pokaže da SAD nisu ključni akter sukoba koji određuje prekide vatre i obnavljanje napada. Hamid Reza Azizi iz nemačke Fondacije za nauku i politiku (SWP) ocenjuje na platformi X: "Napad sugeriše da je možda promenjena vojna strategija Irana i da je Teheran sada spreman da pokrene preventivni udar ako otkrije znake neposredne pretnje".

Abas Al Lavati je za CNN preneo objavu Denija Citrinoviča, višeg istraživača na izraelskom Institutu za studije nacionalne bezbednosti i bivšeg šefa Odeljenja za Iran u izraelskoj vojnoj obaveštajnoj službi. On procenjuje da, iz perspektive Teherana, Trampova obustava napada na Iran odražava "stratešku slabost, a ne uzdržanost", što predstavlja percepciju koja rizikuje da podstakne ciklus u kojem Iran eskalira kako bi nametnuo veće troškove, dok nijedna strana ne odustaje iz straha od gubitka kredibiliteta.

Zaključak Citrinoviča upozorava da se SAD i njihovi partneri suočavaju sa izborom: udovoljiti nekim iranskim zahtevima (Ormuz, dodajem) ili prihvatiti mogućnost dugotrajnog sukoba, obeleženog sve većim napadima na plovidbu, energetsku infrastrukturu i trgovačke puteve.

Iranski zamenik ministra spoljnih poslova Kazem Garibabadi, prema izvorima bliskim Teheranu ključni kreator politike, u razgovoru za državnu televiziju istakao je da se Teheran ne bi mogao smatrati pobednikom ako se moreuz vrati u stanje pre rata. Plovni put postao je ključan za nacionalnu bezbednost zemlje i "odbrambeno sredstvo". Otvaranje omanskog plovnog puta smanjilo bi iransko pravo na "delotvornu primenu suvereniteta" nad plovidbenom rutom na "ništa više od fantazije".

SAD su u napad na Iran krenule sa jasnim političkim ciljem, ali ciljem koji se zasnivao na pogrešnoj pretpostavci - da će se režim urušiti prvog dana napada. Kada se taj cilj raspao, SAD su se našle suočene sa iranskom odmazdom prema svojim saveznicima u regionu kojima nisu mogle da pomognu, dok je Iran opstao. Teheran se pripremio za napad i postavio održiv i prilagodljiv politički cilj: izdržati napade, sačuvati unutrašnju koheziju, izazvati globalnu krizu i tako pritisak usmeriti prema Vašingtonu. I tako se još jednom potvrdilo da ispravno postavljen politički cilj stvara uslove, ako ne za pobedu, onda svakako za izbegavanje poraza.

Iranski napad na Jordan, ponovo, gađa važnu američku bazu, ali šalje snažnu poruku da sukob, ukoliko SAD ne prihvate većinu zahteva Teherana, neće ostati ograničen na Zaliv. Jordan je blizu Izraela i Sirije. Bespilotna letelica izazvala je požare na dva broda u egipatskoj luci Damijeta, potvrdila je u četvrtak egipatska vlada nakon prvih istraga. Time je potvrđena objava britanske pomorsko-bezbednosne kompanije Ambrey od srede da je letelica pogodila tanker za skladištenje gasa u američkom vlasništvu, prenosi Rojters. Niko nije preuzeo odgovornost, a Kairo nastavlja istragu. Nagađajmo: iranske milicije iz Iraka, možda jemenski Huti, a ne smemo isključiti ni libanski Hezbolah.

U prekjučerašnjoj kolumni napisao sam da Iranu odgovara situacija "što gore, to bolje" i sada se suočavamo sa ozbiljnom pretnjom prelivanja rata koji je počeo u Zalivu, zatim se proširio na Crveno more, a sada se usmerava i prema Mediteranu.

Završni dodatak. U Teheranu su pročitali izveštaj CSIS-a i rado će testirati do koje mere SAD mogu da troše projektile protivvazdušne odbrane.

(Telegraf.rs)