• 0

Vreme čitanja: oko 5 min.

Marija Milutinović je prokrčila put Katarini Lengold: Prva žena koja se latila pravnog posla u Srbiji

J. V.

Vreme čitanja: oko 5 min.

Pre svega isticala se humanošću - branila je sirotinju i siromašne, u većini slučajeva dobijala parnice i nije naplaćivala svoje usluge

  • 0
Justicija Foto: Shutterstock

U pravosudnom sistemu Kneževine Srbije ženama nije bilo zabranjeno da se bave advokaturom, što je omogućilo jednoj obrazovanoj ženi da prokrči put budućim advokaticama, iako ni sama nije zvanično bila priznata kao advokat, već kao pravozastupnik.

Život i delo Marije Milutinović u relevantoj literaturi nisu toliko zastupljeni, ali istraživanjem neobjavljenih arhivskih izvora dobijeni su značajni podaci o životu i delu Marije Milutinović Punktatorke, supruge pesnika Sime Milutinovića Sarajlije i majke arhitekte i profesora "Grande ecole", Dragutina (Dragiše) Milutinovića, koji je projektovao zgradu Železničke stanice u Beogradu.

Pomagala siromašnima

Marija se rodila 1809. godine u porodici Popović u Temišvaru. Školovala se u Budimu, gde je i privatno, sa veoma dobrim pristupom i tačnošću, studirala nekoliko nauka.

Milutinović je prezime njenog supruga Sime Milutinovića Sarajlije, koga upoznaje 1836. u Budimu, na jednom od njegovih proputovanju za Lajpcig. Obrazovana, oštrog jezika, zdrava i oštroumna, zaljubljenik i poznavalac književnosti, osvojila je pesnika i već dobro poznatog Sarajliju, ali je i on očarao Mariju.

Neobičan nadimak dobila je tako što bi obeležavala stihove svog supruga punktima (znacima), pa ju je Sima zbog toga nazvao Punktatorka.

Marija se družila sa Vukom Stefanovićem Karadžićem kom je pomagala u prikupljanju narodnih umotvorina i pesama.

Čim je upoznala Milutinovića, pisala je o svojim utiscima o njemu svom velikom prijatelju Vuku, koji joj je i ranije kazivao o Simi.

"Kako je u sobu koračio, poznala sam ga da je Milutinović, po onom opisivanju, i da je mojoj mami po volji, da sam mu reč dala čekati na njegov povratak, o što na njemu nikakve mane što se njegove persone i karaktera tiče ne nalazim, jeste istina, a da bi se za njega s voljom udala, to je najveća istina", napisala je Marija Karadžiću, što je u knjizi "O znamenitim Srpkinjama 19. veka" preneo Stevan Radovanović.

Po venčanju, sele se u Beograd, gde ona počinje i svoju advokatsku praksu, kao prva žena u Srbiji koja se latila pravnog posla. Sin Dragutin rodio se dve godine kasnije.

Pre svega isticala se humanošću - branila je sirotinju i siromašne, u većini slučajeva dobijala parnice i nije naplaćivala svoje usluge.

Njen prijatelj Jakov Ignjatović, urednik "Srbskih novina", zapisao je da je Marija dobro poznavala zakonik i dobila mnoge parnice, ali joj je bitnije bilo da odbrani nemoćnog čoveka i izbori se za pravdu, nego da zarađuje na tuđoj muci.

Marija je imala sposobnost da u isto vreme razume i pravne nauke i književnost. To joj je omogućavalo da uđe u polemiku sa mnogobrojnim intelektualcima tog vremena. A da je sa sobom donela i delić avangarde, nečega novoga u srpsku prestonicu, beleži Anka Obrenović, zapisujući u dnevniku da je Marija prva počela u Beogradu da koristi peglu.

Ovaj podatak ne treba da nas čudi, ako uzmemo u obzir da je u detinjstvu radila u zanatskoj radnji svoje porodice

u Budimu i da je bila poznata modiskinja.

Zalagala se svojim delima i za obrazovanje

Tokom radnog veka Marije Milutinović, zakonski propisi nisu zabranjivali ženama da se bave advokaturom, niti je ta zabrana rezultirala posredno. Stupanjem na snagu Zakona o pravnim zastupnicima (1862), prethodnim uredbama i naredbama, kojima je često ad hoc rešavano pitanje pružanja pravne pomoći u Kneževini Srbiji.

U formalnom smislu, Mariji Milutinović Ministarstvo nikada nije priznalo pravo da se naziva advokatom.

Na osnovu stvarnih činjenica, ne može se osporiti da je Marija Milutinović Punktatorka prva žena u Kneževini Srbiji koja se bavila slobodnim zanimanjem, u konkretnom slučaju, pravnim poslom.

Posle smrti supruga, Marija Milutinović počela je da se bavi učiteljskim pozivom. Oktobra 1848. godine otvorila je privatnu osnovnu školu u Beogradu. U školu su se mogli upisati đaci koji nisu bili mlađi od devet godina.

U ovom periodu, uporedo sa državnim školama, otvarale su se i privatne škole, naročito u Beogradu. Ubrzo, od 1849. godine, stupila je u državnu službu i počela je da radi kao učiteljica državne škole u Beogradu kod Velike (Saborne) crkve.

Iste godine dobila je poziv od upravitelja bugarskih škola iz Jedrena da o trošku fonda narodnih škola bugarskih dođe u Eski Zagoru i bude savetnik bugarskim učiteljima o otvaranju dečjih osnovnih škola (Lazarević, 1929; Srpske novine, 1849, str. 413).

A 1852. godine dobila je zvanje "starija učiteljka" u školi kod Velike saborne crkve, u kojoj je te godine imala 15 učenica najstarijeg razreda. Nezadovoljna platom i uslovima rada u školi, podnela je ostavku 1853. godine, ali ona nije bila prihvaćena:

"Ja sam još o Uskrsu dala ostavku na moju učiteljsku dužnost, ali još, ni do danas, moja ostavka od nadležne vlasti nije uvažena. Plata mi je mala, a skupoća je u Beogradu tako velika, da nikada takva ovde bila nije. Pa ako mi Opština platu povisi, učiteljkovaću i dalje, ako pak nehtene, ili nemogne to učiniti, a ja ću otvoriti privatnu školu, pa se mučiti kod svoje kuće, i ako ništa više ne dobijem nego sam u Školi Obštinskoj imala, a ono ću u toliko u dobitku biti, što ću haljine uštedeti, koje u školu idući nikako ne mogu. Vrlo teško živim, i tim teže što sam pogotovo obnevidela, drugčije i bolje ne može. Penzija koju primam iz Udovičkog fonda, sva će se na Dragišu potrošiti, a ja makar služila, u penziju dirati ne mogu, ako želim dete izučiti da povremeno parče leba ima."

I posle muževljeve smrti nastavila je da se bavi advokaturom i ispunjava muževljev amanet, pružajući besplatno pravnu pomoć i zastupajući siromašne, što se loše odrazilo na njen već osiromašeni porodični fond.

Umrla je 1875. godine. u Beogradu.

Pola veka kasnije, Katarina Lengold Marinković je postala prva žena kojoj je priznato zvanje advokata i koja je upisana u imenik advokata Advokatske komore Vojvodine - 2. septembra 1933. godine.

(Ona.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Video: Predsednica AIDA i međunarodni sudija Saša Jeremić otkriva sve o sportu - ronjenje na dah

Ona.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Najnovije iz rubrike Ona