• 0

Vreme čitanja: oko 5 min.

U Šidu održana kolonija belog i rusinskog veza: Čuvarka tradicije otkriva tajnu starog zanata

M. M.

Vreme čitanja: oko 5 min.

Jedna od učesnica na koloniji, Katarina Dmitru, za Ona.rs otkriva na koji način se ona i njene saborkinje trude da očuvaju od zaborava ovu staru veštinu

  • 0
Kolonija belog veza, Šid Foto: Marija M. Zarić

Prošle nedelje je u Šidu, gradu Save Šumanovića i Ilije Bosilja, održana je prva kolonija u kojoj su predstavljene rafinirane tehnike ručnog rada - beli vez i rusinski vez, koji oslikavaju bogatstvo kulturnog nasleđa naroda koji na prostorima Vojvodine vekovima živi zajedno.

Čuvarke kulturnog nasleđa u službi razvoja kultrunog turizma i afirmacije žena i mladih okukpile su se u krugu baroknog zdanja Ruskog dvora s kraja 18. veka u Šidu koji koje primarno služi kao vladičanska rezidencija, ali svakodnveno otvara vrata i za najmlađe Šiđane kao vrtić za decu.

Ruski dvor ugostio učesnice ove kolonije kako bi zajedno proslavili beli vez ka ostaru tehniku ručnog veza koja se odlikuje izuzetnom elegancijom.

Kolonija belog veza, Šid Foto: Marija M. Zarić

Ova tehnika koristi pretežno beli konac na belom platnu za oblikovanje sofisticiranih simbola kojima se efektivno ukrašavaju fini elementi kućnog tekstila i savremenog odevanja. Najčešće se radi takozvani šlingeraj - na belom platnu se veze belim koncem, šilom se buše rupice i obrađuju opet belim koncem.

Sa druge strane rusinski vez je specifičan floralni vez, robusne teksture za ukrašavanje odeće i tekstilnog pokućanstva za enterijer. A Šiđanke su poznate po tome da tradicionalno neguju veštinu rusinskog veza.

Jedna od učesnica na koloniji, Katarina Dmitru, za Ona.rs otkriva tajne ovog starog zanata i na koji način se ona i njene saborkinje trude da ga očuvaju od zaborava.

- Iako već imamo neko iskustvo, uvek može da se nauči nešto novo. Domaćice iz Šida su nas prvi dan upoznale sa rusinskim vezom, to su ovi lepi vezovi u boji, a potom su nam otkrile i tajne belog veza - objašnjava Dmitru i dodaje da je karakteristika ovog ručnog rada u tome da se radi isključivo belom bojom i što je bogatiji i kitnastiji: - Beli vez ima više rupica i otvora koji su rađeni na specijalni način i tako daju raskoš tome što se radi, bez obzira da li se ukrašava stoljnak, posteljina, bluza ili bilo šta drugo. U pitanju je stari vez koji je od vajkada na ovim našim prostorima.

Kako kaže postoje neki šabloni po kojima se radi, ali naglašava da oni koji imaju više volana, neobrađenih "caknica", pa puno tih rupica, e oni će biti lepši.

- Ali, znate kako - mašti na volju. Zaista je bitno da date mašti na volju, a to što nam je već poznato možemo da uklopimo i gušće, pa će biti bogatije, ili samo izvezemo na ćoškove, to je sve naš izbor. Ako je manji stoljnak možete da ukrasite ćoškove, ako je neki veliki stoljnak, onda pored ćoškova možete da napravite i lepu sredinu. Sve kako ko želi i voli i koliko je kreativan. Kao i kod svakog ručnog rada. Pored znanja, želje, volje i ljubavi da se radi, jako je bitna kreativnost. Svako od nas da počne da radi, sve je to ista tehnika, ali će svako isto da uraditi - na svoj način.

Jedan vez, ako želite da radite opušteno, može da se završi i za jedno popodne. Kako ističe Dmitru sve zavisi od toga koliko ima šara. I da li su male, jer su one sitne i pipave, dok su krupniji radovi efektniji.

Naša sagovornica veze od detinjstva, a znanje joj je prenela baka.

- Znate kakva je znatiželja, kad naučite nešto onda želite da usvojite još. Krenula sam sa vezom, pa sa zlatovezom, pa sam naučila tkanje, pa pustovanje, pa sada i ruski vez. Uvek ima nešto što želiš da naučiš i dopuniš to svoje znanje - ističe ova čuvarka tradicije koja je svoje znanje prenela pre svega na svoje ćerke: - Mi se preko udruženja uvek trudimo da uključimo mlade. Idemo po školama i pokušavamo da ih zainteresujemo za naše aktivnosti. Nekada su to školice u kojima oni od malena treba da nauče da koriste iglicu i najobičniji rad. A posle je tu njihova volja, želja i mašta da urade i nešto više.

Dmitru, koja i sama ima svoje Udruženje u Somboru koje sarađuje sa Etno mrežom, kaže da joj ova krovna organizacija daje veliki vetar u leđa i krila, volju i snagu, te da im  upravo ovakva druženja i skupovi puno znače da postanu  još bolje i napreduju još dalje. Praksa organizacije zanatskih kolonija uspostavljena je 2015. godine uz podršku ambasade Australije i u partnerstvu za gradovima Sombor i Pirot radi očuvanja kulturnog nasleđa i ekonomskog osnaživanja žena. Sama Etno mreža traje od 2003. godine kada je pokrenuta uz podršku USAID-a i do sada je održala više od 20 kolonija širom Srbije.

Kolonije po principu masterklas programa okupljaju žene koje učšćem u trodnevnom programu dobijaju priliku da unaprede svoja znanja i da se afirmišu i umreže. U ovoj konkretnoj koloniji su okupljene čuvarke tradicije iz Kruševca, Sombora, Loznice, Novog Pazara, pančeva i Inđije. Inače njihove tradicionalne rukotvorine koristi protokol predsednika Vlade  kao diplomatske poklone koji služe za jačanje kulturnog identiteta i prepoznatljivosti Srbije u svetu.

Majstori ručnog rada odrzali su u Beogradu radionicu pustovanja, gde su zainteresovani mogli da uče o ovoj staroj tehnici i kako valjanjem mokre vune mogu da se naprave ukrasni predmeti.

Radionicu, kao i izložbu dekorativnih i podnih jastuka organizovala je Etno mreža, krovno udruženje proizvođača rukotvorina širom Srbije u prestoničkom hotelu Meriot Kortjard.

U ovom hotelu, stranim turistima i svim zainteresovanima predstavljeni su neki od najlepših komada tradicionalnog ručnog rada, u koje je utkana naša kulturna bastina.

Predstavljene su tkane jastučnice s prepoznatljivim geometrijskihm motivima sa naših ćilima - pirotskog, staparskog i sjeničko-pešterskog, s ručno rađenim kićankama i motivima cveća i ruža kao univerzalnim etnološkim simbolom koji je zastupljen u svim krajevima Srbije.

"Hvala našim partnerima sto su prepoznali značaj kulturnog nasleđa Srbije i izložili vredne komade u svom prostoru, koji sada predstavlja idealan spoj tradicionalnog i modernog. Prodajom rucnog rada turistima, ne samo da predstavljamo nase nasleđe, već omogućavamo da žene majstori starih zanata ostvare prihod i ostanu motivisane da čuvaju svoje znanje od zaborava i prenose ga na buduće generacije. Sa druge strane, ovim autentičnim poklonima, šaljemo u svet ono najlepse iz Srbije, jer svaki komad priča priču iz naše zemlje", rekla je Violeta Jovanović, predsednica Etno mreže.

(Ona.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Video: Posetili smo Udruženje "Staparska ruža": Evo kako žene čuvaju tradiciju i ovaj retki simbol

Ona.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Najnovije iz rubrike Porodica