• 0

Vreme čitanja: oko 3 min.

Slavna i tragična sudbina Hose Martija: Opevao devojku iz Guantanama, Guantanameru peva ceo svet

Vreme čitanja: oko 3 min.

Poznata je u čitavom svetu, a rado je slušana i u Srbiji, mada su retki oni koji znaju šta ovi stihovi znače, a još manje ko ih je napisao

  • 0
Hose Martin Foto: D.K.

Pesma Guantanamera smatra se nezvaničnom nacionalnom himnom Kube, jer iako je nastala još u 19. veku i dan danas se u ovoj zemlji može čuti na svakom koraku.

Poznata je u čitavom svetu, a rado je slušana i u Srbiji, mada su retki oni koji znaju šta ovi stihovi znače, a još manje ko ih je napisao i kakvu je tragičnu ali slavnu sudbinu imao.

Melodija Guantanamere je u stvari narodna pesma, a prve reči dodao joj je tridesetih godina prošlog veka radio voditelj Hoseito Fernandez koji je saopštavao vesti pevajući ih uz tu melodiju.

Pravi život ovog evergrina započinje kada je ovoj melodiji kubanski kompozitor Hulijan Orbon dodao stihove Hose Martija, najznačajnijeg kubanskog književnika i revolucionara.

Smatra se da je prvi otpevao pedesetih godina prošlog veka Hoseito Fernandez i njegova verzija je najpopularnija. Pevao je i klasični gitarista i kompozitor Leo Brauver 1961. godine, a dve godine kasnije učenik Hulijana Orbona Ektor Angulo, odnosi je u Njujork gde je snima sa Piterom Sigerom i bendom Sendpejpers.

Hoseito Fernandez je poslednji put otpevao Guantanameru na Lenjinovom grobu 1976. godine.

Guantanamera u prevodu znači žena iz Gvantanama, kubanske provincije koja je najpoznatija po istoimenoj američkoj vojnoj bazi, jedinoj na teritoriji Kube. Reči pesme su potresne, a Hose Marti kao da kroz njih predoseća svoju skoru smrt.

- Ja sam iskren čovek odande gde raste palma i pre nego što umrem, želim da svoje stihove iz srca izbacim. Moj stih je svetlozelen i žarko crven, moj stih je ranjeni jelen koji traži utočište u gorama. Gajim belu ružu, kako u julu tako i u januaru za iskrenog prijatelja koji mi pruža otvorenu ruku. Sa siromašnima ovog sveta svoju sudbu da okušam želim, potoku u gorama više nego moru se radujem. Između strofa je refrem, žena iz Guantanama.

Da li zbog ove pesme ili zbog njegove patriotske žrtve, tek Hose Marti je najslavljenija ličnost na Kubi. Aerodrom u Havani nosi njegovo ime, na Trgu revolucije odmah naspram Če Gevare je njegov spomenik najveći ikada podignut nekom pesniku, njegova bista je naspram kubanske skupštine u Havani, u gradu Sinefuegosu je izgrađen njegov memorijalni park, u Santa Klari njegovo ime nosi biblioteka...

Iako se posle Če Gevare najslavnijim Kubancem smatra Fidel Kastro za razliku od Martija, njegovog spomenika nigde nema. Kubanci kažu po njegovoj ličnoj zapovesti jer nije želeo da njegovi protivnici imaju priliku da se svete na memorijalnim obeležjima.

Hose Marti je rođen 1853. godine u Havani, a poginuo je 19. maja u 42. godini boreći se protiv Španaca u ratu za kubansku nezavisnost. Nazivali su ga “Apostolom kubanske nezavisnosti” jer je još u petnaestoj godini počeo da iznosi patriotske ideje zbog čega je ubrzo proteran u Španiju.

O kakvoj se intelektualnoj velični radilo svedoči to što je u progonstvu za sedamnaest meseci završio studije građanskog, kanonskog prava, filozofiju, književnost i gimnaziju. Bavio se novinarstvom, osnovao prve kubanske novine i bio diplomata Argentine, Urugvaja i Paragvaja u Njujorku. Osnovao je Kubansku revolucionarnu partiju. Sve vreme se bavio i književnim radom, napisao je zbirku pesama “Versos Semcillos” u prevodu “Jednostavni stihovi” iz kojih su uzete reči za Guantaneru a njegova dela sadržana su u 28 tomova.

Pokrenuo je rat protiv Španaca 24. februara 1895. godine i poginuo u prvoj bici 19. maja 1895. godine na mestu Boka de Dos Rios.

Na Kubi se i danas priča da su ga zabolele reči nekih njegovih saboraca da je veštiji sa olovkom nego sa puškom. Hose je odlučio da dokaže svoju hrabrost već u prvoj bici, obukao je crnu uniformu i seo na belog konja ali je odmah ubijen.

Kubanci nisu uspeli da preotmu njegovo telo a Španicu su ga odneli u Santijago de Kuba i tamo su ga sahranili.

Nasleđe Hose Martija prevazišlo je granice Kube, njegov spomenik postoji i u prestonici Bugarske, u Srbiji je društvo Kubansko srpskog prijateljstva obeležilo 166 godina njegovog rođenja ali neprolazni spomen na ovog hrabrog čoveka sadržan je u stihovima Guantanamere.

(Ona.rs)

D.K.

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Video: Ovo mesto je magnet za turiste! Gde god da pogledate sve je mozaično

Ona.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Najnovije iz rubrike Putovanja