DOBRICA ĆOSIĆ: Krcun i UDBA izabrali su Germana za patrijarha! (FOTO)

- Krcun je voleo umetnike, glumce, pisce, voleo je ljude koji kritički misle. Kao predsednik vlade imao je jedno patriotsko osećanje za Srbiju i za srpski narod - ispričao je pokojni pisac

  • 12

Politički testament Dobrice Ćosića koji je zabeležio njegov prijatelj i izdavač Slobodan Gavrilović i dalje izaziva pravu buru u javnosti. Gavrilović u ekskluzivnom feljtonu za Nedeljnik prenosi te razgovore, kao i privatne razgovore koje vodio s Dobricom Ćosićem u poslednjih 36 godina. U poslednjem broju Nedeljnik objavljuje njegovo svedočenje o sukobu s Titom i partijom, kao i kontroverznom izboru patrijarha Germana u kojem je i Dobrica Ćosić imao svoju ulogu.

 

Telegraf uz odobrenje Nedeljnika prenosi ekskluzivne delove Ćosićevog svedočenja:

 

- Krcun je čudan čovek u policiji, u Udbi posebno. Prosto je neverovatno kako je Ranković, ili ko je odlučivao o tome, odlučio da Krcuna koji je bio komunista i komesar 1941. godine usmeri u obaveštajnu službu. Možda je tako odlučeno zbog njegove inteligencije, zbog pronicljivosti, zbog odanosti. A bio je melanholik, sentimentalac, sklon niskim psihičkim stanjima, vrlo često u depresiji. Valjda se i družio sa mnom što je našao prijatelja s kojim je mogao da bude tužan, da kritički i slobodno misli, da se žali na život. Imao je vrlo jako osećanje pravičnosti, nekoruptivan čovek. Imao je trenutke slabosti, dobrote, ali je bio i fanatik. Taj spoj fanatizma, mekote, dobrote u njemu, to je prava drama. On je otpatio svaki svoj težak čin u službi. On je učestvovao u raznim teškim akcijama, organizovao je hvatanje Draže Mihajlovića, bio je šef Udbe za vreme takozvanog crvenog terora, kada je vršena nesrećna i istorijski neminovna likvidacija saradnika okupatora. Ali on nije bio čovekomrzac. Sve što je radio, radio je u ime nekog višeg cilja, u ime dobra, slobode. On je i sebe smatrao žrtvom.

 

 

Krcun je voleo umetnike, glumce, pisce, voleo je ljude koji kritički misle. Kao predsednik vlade imao je jedno patriotsko osećanje za Srbiju i za srpski narod. Želeo je da drugi grad u Srbiji bude Niš, da se Niš izgrađuje. Da Sremski Karlovci budu srpski Oksford, da se tu presele humanistički fakulteti. Mislio je o putevima i o izgradnji Srbije u svakom pogledu. Tako je mislio i o Srpskoj crkvi i veri. Njemu nije bilo svejedno kakva je Srpska crkva i vera.

 

Jednom prilikom pozvao je i mene.

 

- Šta ti misliš o vladiki Germanu?

 

- On je izvanredna ličnost za patrijarha. To je jedan obrazovan čovek. Francuski đak. Vrlo kulturan, poreklom iz centralne Srbije, iz Velike Drenove. Otac mu je bio učitelj, brat mu je narodni lekar. German je bio oženjen, ima dva sina i ćerku, dakle i porodičan čovek. Jak, nepodmitljiv, čvrst u veri i u stavu. Čovek sa dostojanstvom. Nemojte očekivati da će vam on biti poslušni patrijarh, da će on slušati direktive ministara i vlade. On je čovek jake vere, on će da učvrsti našu vericu.

 

Na to Krcun oštro reaguje sa odgovarajućim domaćim izrazima tebi dobro poznatim i svima Srbima dobro poznatim:

 

- Nemoj ti meni da srpsku veru proglašavaš vericom kao što si Srbiju nazvao Srbijicom. To nije verica, nego vera! I to nije Srbijica, nego Srbija!

 

 

Gavrilović: Je li moguće da je tako reagovao Krcun?

 

Ćosić: Da, moguće je, ja ti pričam istinu.

 

I on mi je rekao: Vladike su se pocepale oko raznih kandidata na crkvenom saboru. Važan je iguman manastira Mileševe. Njega treba ubediti da podrži Germana.

 

Preporučio sam mu da pošalje Voju Đurića, koji je znao sve manastire i sve igumane, da ga pošalje u Mileševu, da razgovara, ako zavisi izbor od tog igumana Mileševskog.

 

Posle nekog vremena on je pozvao mene da kažem Voji Đuriću da ide. Pošao sam i ja sa Vojom u Mileševu. Nisam učestvovao ni u kakvim razgovorima sa tim igumanom. Bila je tada restauracija fresaka, uživao sam u tim freskama, čudio se, divio se. Voja Đurić mi je objašnjavao i stručnjaci iz Zavoda za zaštitu spomenika. Voja je vodio neke razgovore. Taj iguman nije bio za Germana, nije bio oduševljen. On je imao svog kandidata. Eto, i to je bila neka moja mala misija.

 

(Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Dag

    13. jun 2014 | 20:22

    Pticice cvrkutale,cvetalo je cvece,mnogo sta je nudjeno, ali niko - nece... Ispunjenje mnogih zelja,da prijavis prijatelja.Sudbina im ne bi laka, iza teskih, resetaka...

  • Lune

    14. jun 2014 | 10:35

    Hm,hmm..Lune"Krcun i UDB izabrali su protu Smiljanica za prvog ministra poljoprivrede"..a..? da, tacno..govorio je narodu "pravoslavni krst nosim,nije podnosio svabe i domace izdajnike,.. sa petokrakom se ponosim"..ismejavan zbog izjave "rodilo se cedo, valja ga ljuljati"..cedo je bio PKB, iznikao gigant firma iz mocvara i ritova oko Panceva,koji su razorile "jajare" naseg doba..razni "dobricolozi"..sa zbirkom tekstova "nista nevalja", pa mnogi ovo i neznaju,a ima jos toga..

  • Dejan

    13. jun 2014 | 18:39

    Kako reče otac Justin Savniski, da nije bilo Bogom mudrog patrijarha Germana, od SPC ne bi ostao ni kamen na kamenu. U to vreme, kad su udbaši solazili u patrijaršiju, vladike su bežale na tavan, obzirom da je tortura bila nesnošljiva.Prvi prislušni uredjaji su ugradjeni u patrijaršiju.Logično, moglo je biti samo onako kako komusiti hoće.

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA