SRPSKI ISTORIČARI LAŽU: Evo kako Albanci dokazuju da je Miloš Obilić bio njihov vitez!

Sudeći po knjizi "Kosovska bitka u albanskom epu" političke analitičarke Ane di Leljo srpski vitez Miloš Obilić je zapravo Miloš ili Mileš Kopilić, junak albanskog porekla rođen u Kopiliću koji je ubio sultana "Murada" i jedno vreme bio "kapedan" Vuka Brankovića

Na nedavno završenom Sajmu knjiga među izdanjima koja su privukla veliku pažnju našlo se i po mnogo čemu kontroverzno štivo "Kosovska bitka u albanskom epu" sociološkinje, novinarke i političke analitičarke Ane di Leljo, koje je pravu senzaciju napravilo pre četiri godine kada je objavljeno.

 

U ovoj pre svega stručnoj literaturi, uz navođenje obilja izvora, autorka objašnjava ne samo kako je sudeći po albanskim istoričarima, intelektualcima, učiteljima, piscima, ali i najstarijim žiteljima Kosova i Metohije izgledao Kosovski boj, već i zašto pojedine albanske strukture smatraju Miloša Obilića, ili kako ga Albanci nazivaju Miloša (negde i Mileša) Kopilića - albanskim junakom.

 

Prema Aninim navodima zanimanje za albansko poreklo Miloša Kopilića karakteristično je uglavnom za Kosovo. Klasična izdanja albanskih udžbenika istorije u Tirani iz vremena Envera Hodže i standardni priručnici na Kosovu iz 70-ih godina pominju ubicu sultana samo kao srpskog ratnika.

 

 

S druge strane u današnjim kosovskim udžbenicima koje je odobrilo Ministarstvo prosvete, prema Aninim navodima Obilić je predstavljen kao Miloš Kopilić, junak albanskog porekla rođen  u selu Kopiliću. Inače, u udžbenicima iz istorije za osnovnu i srednju školu koje je odobrilo kosovsko Ministarstvo prosvete tekstovi za deveti i deseti razred (jezičke gimnazije) posebno pominju selo Kopilić, a u udžbeniku za četvrti razred osnovne, albansko poreklo Kopilića.

 

Kopilić je u udžbenicima postao albanski junak otkad je prema rečima autorke ove knjige, Miloševićev režim zabranio albanski jezik u kosovskim školama i pošto je u januaru 1992. uspostavljen paralelni albanski  sistem školovanja.

 

 

Kopilićeva popularnost među Albancima prvi put je prema knjizi "Kosovska bitka u albanskom epu" pomenuta u zapisima Veselina Čajkanovića vezanim za vreme Balkanskih ratova (1912-1913). Kao srpski vojnik Čajkanović je u Elbasanu čuo da neki meštani tvrde da su direktni potomci tog srednjovekovnog ratnika.

 

Po tim izvorima, Kopilić je rođen u okolini Ohrida, i bio je sin pravoslavnog sveštenika iz porodice Blošmi. Kasnije se preselio u Drenicu i postao je "kapedan" Vuka Brankovića. Srpski kralj Aleksandar je navodno poslao pismo Hajdar-begu Blošmiju s pozivom da dođe u Beograd i primi počast u ime "kosovskog junaka".

 

Poziv je odlučno i učtivo odbijen. Ova verzija priče o Kopiliću pojavila se u kosovskim novinama "Bujku" 1995. godine na vrhuncu tenzija između albanskog stanovništva i srpske države.

 

 

Između dva svetska rata albanski antropolog Ljef Nosi sakupio je pesme o bici na Kosovu i dokaze da je sećanje na Miloša Kopilića ostalo živo pre svega u Drenici. U međusobnim zadevicama ili na seoskim skupovima ljudi su se hvalili da potiču iz Kopilića ili vode poreklo direktno od Miloša: "Moj predak je bio čovek koji je ubio sultana Murada i tako smo iskalili svoj bes".

 

Stanovnici tog kraja još uvek se ovako predstavljaju: "Ja sam iz Kopilića gde je rođen čovek koji je ubio sultana". Iskazi starih ljudi - "Miloš Kopilić je odavde (iz Drenice)" i "Lazar je bio Srbin, a Miloš Kopilić je naš" - takođe potvrđuju Kopilićevu lokalnu pripadnost.

 

 

- Kad sam nedavno posetila zaselak Gornji Kopilić, lokalni istoričar Ibrahim Čitaku mi je pokazao bunar (Milošev bunar), malo belo kamenje razbacano po polju (Miloševu crkvu) i veće kamenje na brdu sa izbledelim oznakama koje su podsećale na krst (hrišćanske nadgrobne spomenike). Čitaku mi je objasnio da svi meštani veruju da su to istorijski tragovi života Miloša Kopilića i dokazi o hrišćanskoj prošlosti tog kraja - piše Ana di Leljo dodajući kako je Čitakuu izvesni Dželadin Ismailji iz Gornjeg Kopilića, koji je imao više od 90 godina i dugo bio najstariji čovek iz tog kraja dao dokaze o poreklu Miloša ili Mileša Kopilića.

 

Naime, po Ismailjiju, "vekovima se govorilo, a govori se i sada" da je obližnje vrelo Mileše - podzemno vrelo duboko osam metara i bogato vodom cele godine - dobilo ime po Milešu Kopiliću.

 

 

Sudeći po autorkinim navodima i popularni nastavnik istorije Tahir Beriša širio je isto predanje. Beriša je našao Milošev grob na groblju sela Rezale u blizini škole. Po pričanju tog Beriše osmanlijska vojska je nakon bitke opkolila selo Kopilić i masakrirala mnoge seljane, među njima i celu Miloševu porodicu... Poštedeli su samo sakatu devojku kako bi pokazali "moć sultana".

 

- Lokalno predanje je stvorilo trajno ali zamagljeno sećanje. Pošto je Kosovo pripojeno Srbiji, i dok je kasnije bilo pod jugoslovenskom vladavinom, ime Kopilić nije se prenosilo izvan tradicionalnih zajednica. Pošto su radili u okviru obrazovnog sistema koji je ili potpuno zabranjivao ili potiskivao školovanje na albanskom jeziku, nastavnici nisu mogli da predaju nacionalnu istoriju zasnovanu na usmenom predanju - piše Ana di Leljo.

 

 

Ona ističe i da je po lokalnim istoričarima, Drenica bila centar Dardanije, zemlje naseljene Ilirima, tačnije precima Albanaca iz rimskog vremena. Istoričari, naime tvrde da su u Drenici oduvek živeli Albanci i samo Albanci: od pamtiveka, preko srednjeg veka i osmanlijske dominacije, do vremena kako kažu "srpske i jugoslovenske okupacije".

 

- U Drenici je albanska nacija proizvela herojsku lozu boraca za slobodu, na čijem početku stoji Miloš Kopilić (1389), a zatim slede Ahmet Delija i Bejta Galica koji su se pobunili protiv Osmanlija i srpske vlasti, odmetnik Azem Galica i njegova životna saputnica Šota koji su se borili protiv srpske kraljevine - navodi autorka knjige "Kosovska bitka u albanskom epu" navodeći kako nedavno objavljene knjige u kojima se Kopilić koristi kao označitelj albanskog herojskog identiteta takođe treba posmatrati u ovom kontekstu.

 

Takva je, prema di Leljinim rečima između ostalog i knjiga posvećena Salji Derviš Derviši rodom iz Gornjeg Kopilića. Ova žena od 65 godina ubijena je u martu 1998. dok je prema navodima i z ove knjige "branila svoju kuću od napada srpskih snaga". Salja je upamćena i kao neko ko je dobro poznavao i drugima prenosio lokalne junačke priče, među kojima su joj naročito bile omiljene one o Milošu Kopiliću.

 

 

- U svojim savetima mladim nevestama ona je srednjovekovnog junaka predstavljala kao nekog na koga treba da se ugledaju njihovi budući sinovi. Ona im je govorila o "Mileševom konju koji se zvao Šaran, crkvi na mestu gde se Mileš rodio, vrelu s kojeg je njegova porodica pila vodu...Govorila je da je legendu o Milešu čula od svog oca. On joj je pričao kako je Mileš ubio sultana sabljom i kako je sa svojom glavom pod miškom otišao u Drenicu. A Mileš Kopilić je imao albansku krv i nije Srbin kao što srpska istorija iz Beograda laže - navodi se između ostalog u knjizi "Kosovska bitka u albanskom epu".

 

(Katarina Vuković)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • ✩ Daimonion ✩

    8. novembar 2014 | 16:38

    Albanci odgovorite na ovo pitanje ako znate istinu. Gde su sahranjeni otac i brat Skenderbega?Zašto konstantno izbegavate ovaj odgovor? U Tirani su vodili ekskurziju i vodič je stalno pominjao ime Skenderbega kao najvećeg Albanskog junaka, u jednom momentu turisti većina iz evrope, Nemci, Austrijanci itd su zanemeli kada je jedan od njih pitao vodiča ovo što baš ja pitam. Ako je Skenderbeg bio veliki albanski junak kako to da su mu brat i otac sahranjeni u Hilandaru kao Srbi!? Vodič se postideo. Sad pravite priču o Obiliću hrišćaninu a palite crkve?! Kakvi ste vi pacovi od naroda.. Onaj ko nema svoju istoriju krade tudju! Nisu uzalud srpski vladari dizali manastire, jer to je večnost a to neko pokušava da promeni. Teško!!! Istinu ne možete da sakrijete!

  • Tihi

    8. novembar 2014 | 16:08

    Neka oni provere ko je bio Djordje Kastratovic ili ti Giordi Kastrijati ili ti Skender beg !

  • ..

    8. novembar 2014 | 18:28

    Jel ima u toj knjizi ikakvih istorijskih cinjenica ili se sve svodi na pripovedanja starih Albanaca koji su rodjeni 500-600 godina posle dogadjaja o kojima pricaju? O Obilicu, tj. coveku koga znamo pod tim imenom postoji mnogo legendi, prica i nagadjanja, ali niko tacno ne zna sve podatke o njemu. To je i logicno. Taj covek je ubio Sultana u boju, jedini je covek u istoriji koji je to uspeo. Naravno da su se Turci pobrinuli da se svako secanje na njega "izgubi". Takodje su se pobrinuli da ubistvo sultana opisu onako kako Turcima odgovara. Samo dan posle bitke na Kosovu, Bajazit (novi Sultan), salje tela Murata i Jakuba (brata kojeg je pogubio da bi preuzeo vlast) nazad u Osmansko Carstvo. On u pismu koje salje jednom od upravnika gradova kroz koje tela prolaze opisuje kako je, dok je Murat posle bitke obilazio bojiste, jedan ranjeni Srbin krenuo ka njemu kao da zeli nesto da mu kaze ili poljubi ruku, Sultanova garda ga zaustavlja ali Sultan im naredjuje da ga puste i onda taj Srbin ubija Murata. To naravno nema nikakvog smisla. Prvo, Sultan nije mogao biti ubijen na kraju bitke, jer je vec sredinom bitke komandu nad celom vojskom preuzeo Bajazit (tako pisu Turci) i preokrenuo tok bitke, izbegavsi potpuni poraz. Zbog toga je i dobio nadimak "Munjeviti". Dok je Sultan ziv NIKO ne moze komandovati celom vojskom osim njega. Dakle, Bajazit je preuzeo vlast dosta pre kraja bitke. Tada Murat nije mogao biti ziv.Drugo, najveca nebuloza je da je Sultan primao svakog neprijateljskog ranjenika i jos razgovarao sa njim. Nema nikakvog smisla ni logike. Turcima je Sultan savrsenstvo, nepobedivi ratnik, savrsen u svakom smislu. Zato i pisu kako je ubijen na prevaru. Jer, kako drugacije ubiti savrsenog coveka!? Jos ispada kako je on sav dobar, naivan, human, zrtva svoje dobrote i zelje da pomogne ranjenom neprijatelju. Njihova verzija istorije ostala je upamcena jer su oni bili jaci. Tesko da su Lazarevi naslednici mogli da se bore za svoju verziju ili da ukazu na neistine u osmanskim izvorima. A kamoli da kazu da je Sultan Bajazit, ciji su vazali bili, nesto slagao. Medjutim, prvi hriscanski opis bitke je zvanicna cestitka koju prima kralj Tvrtko, 15-tak dana posle kosovske bitke. U tom pismu opisuje se 12 VITEZOVA koji su uspeli da se u toku bitke probiju do samog Sultanovog satora, a jedan od njih uspeo je da ubije Sultana Murata!!! Pritom su svi vitezovi izginuli kod Muratovog satora.To nije nemoguce. Iako je Sultan bio odlicno zasticen, ne treba zaboraviti da je Vuk Brankovic na pocetku bitke razbio tursko levo krilo. Samim tim se priblizio i Muratu, koji je bio u centru vojske, tako da nije nemoguce da se neko zaista i mogao probiti do samog Murata i ubiti ga. A po nekim izvorima, Obilic je dosta pre same bitke sa jos 11 vitezova osnovao Red Zmaja, ( zato uvek na slikama na stitu ima zmaja, a i kaciga je cesto ukrasena zmajem) sa jednim jedinim ciljem : ubistvo Murata. Taj Red Zmaja kasnije je imao ugledne clanove, ugarske i evropske kraljeve koji su se borili protiv Turaka. Treba napomenuti da je Murat u hriscanskom svetu posmatran kao Antihrist, covek koji unistava hriscanstvo. On je inace bio jedan od najvecih osmanskih Sultana, prvi veliki osvajac. On je taj koji je od njih stvorio silu, osvojio velike teritorije na Balkanu i u Maloj Aziji. Pre njega, Osmansko Carstvo bilo je malo, manje od Srbije ili Bugarske. Posle njega, bilo je to dosta veliko Carstvo, sa velikim teritorijama na 2 kontinenta. On je tokom vladavine pobedio u 60 velikih bitaka i nikada nije porazen. Zato je Evropa drhtala od samog pomena njegovog imena, i zato su slavili i na sav glas objavljivali da je on, kao najveca pretnja za hriscanstvo, ubijen. Dakle, postoji mnogo prica i teorija o Obilicu i njegovom delu, postoji i mnogo istorijskih cinjenica vezanih za Boj na Kosovu, ali NIKO, NIGDE i NIKADA nije pisao o Muratovom ubici kao o nekom Albancu. Ni Turci, ni Srbi, ni Evropljani. Samo moderna "kosovska istoricarka".

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA