SOFIJA JE SVIMA POKAZALA ŠTA JE SLOBODA: Ovo je najneverovatnija životna priča jedne SRPSKE SOVE! (FOTO)

Sova je imala sreću da padne nadomak kuće ljudi koji su kroz pola sata od dolaska Sofije u njihov dom pred njom pali diveći joj se kao izuzetnom primeru raskošne božje kreacije

  • 3

Porodica iz okoline Kragujevca spasila je malu sovu, koja je pala na tlo verovatno na svom prvom letu. Sova je dobila ime Sofija, dobila šansu da preživi, a četvoročlana porodica dobila je lekciju, o slobodi, odgovornosti i ljubavi.

Sova je imala sreću da padne nadomak kuće ljudi koji su kroz pola sata od dolaska Sofije u njihov dom pred njom pali diveći joj se kao izuzetnom primeru raskošne božje kreacije. U pitanju je četvoročlana porodica odraslih- mačkara, kučkara, golubara, ljubitelja i hranitelja kornjača, ježeva, gugutki i svraka.

Glava porodice, golubar, jedva je dočekao dolazak sove, kao da mu onih 100 golubova nije dosta. Domaćica kuće zanemela je pred lepotom ptice. Starija ćerka našla je odmah kavez, zapravo veliku gajbu.

Mlađa je na guglu naučila čime se hrane sove. Već sutra u kući je bilo džigerice i piletine samo za sovu. Odmah je dobila ime - Sofija, a kako bi se drugačije zvala ptica koja je simbol mudrosti.

Foto: Telegraf Foto: Telegraf

Sova je dane provodila u kavezu- gajbi, noćima je živela u velikoj dnevnoj sobi, da bi na miru mogla da vežba letenje na nekih 40 "kvadrata". Porodični dogovor je bio- ugojiti Sofiju, naučiti je da leti, da lovi bar insekte i vratiti joj nebo, slobodu. 

Prihvativši odgovornost za Sofiju, porodica je prihvatila i jutarnje ribanje sobe- podova, ormana, stolica. Ne kaže se džabe da neko nuždu vrši kao ptica. Jutro je počinjalo ribanjem. Sofija se noću igrala u orgomnoj saksiji sa fikusom, a ujutru je zemlju valjalo vratiti nazad u saksiju.

Domaćica je čvrsto ostala pri odluci da Sofiju ne sme da razmazi- čitav dan. Drugog je ležeći na krevetu i češkala sovu pod krilo, dok je ptica tiho pištala.

Foto: Telegraf Foto: Telegraf

Domaćin je dva rana jutarnja sata gledao Đokovićev meč i umalo propustio rezultat posmatrajući kao Sofija leti sa lustera na luster, pa na listove sirotih drveta života i fikusa.

Sova je kljukana džigericom, uz pomoć pincete za čupanje obrva. Vodu je pila iz male bočice u kojoj su nekada bile kapi za oči. Rasla je i već 10. dana to je bilo primetno. Vreme je prolazilo. Svaki sledeći dan Sofiji je smanjivao šansu da će se jednom prilagoditi životu u prirodi.

Četvorka spasilaca jedni od drugih krili da to znaju, da bi bar još koji dan uživali kraj sove.

Foto: Telegraf Foto: Telegraf

A onda se Sofija u trenutku nepažnje domaćice iskrala iz kaveza, pa na drvo, na komšijinu kuću, pa u baštu svojih spasilaca. Domaćica je uspela da je uhvati. Tog, 13. dana, Sofiju je porodica zauvek izgubila. Ptica je "liznula" slobodu. Sutradan je prestala da jede. Na sve u kući je šištala kada joj priđu. Bila je spremna da ode i to je pokazala. Svima je laknulo! Bar su tako mislili.

Starija ćerka sutradan je telefonom pozvala dva udruženja za zaštitu sova iz Niša i Novog Sada i pitala za savet- šta učiniti da sova opet jede pre odlaska na slobodu.

- Malo sova ikada preživi život sa ljudima, u kavezu, većina umre. Samo prestanu da jedu. Ona mora da lovi. O kaveze će polomiti krila. Pusti je tamo gde pripada, ubeđivao je stariju ćerku dobri čovek iz niškog udruženja.

Ona odvrati- ali Sofija sada ne jede, šta ću ako se ne snađe u prirodi, ako ne zna da leti. Njen sagovornik iz niškog udruženja nastavi.

Foto: Telegraf Foto: Telegraf

- Znaš li da se ptići nekih vrsta plaše da polete? Znaš li da njihovi roditelji prestanu da donose hranu, da bi ih naterali da polete i počnu da love. Znaš li da soko zna da uhvati zmiju i baci je ptićima u gnezdo, da bi ih prestravio i da bi oni poleteli? Tako priroda funkcioniše, sipao je filozofiju ljubitelj sova boreći se za slobodu jedne ptice.

U kući- tajac. Odluka je pala. Sofija sutra ide. Ujutru, Sofija opet počinje da jede. Kao da zna da će joj snaga trebati. Pomisao da će uveče otići i možda negde sama umreti lomi srce četvoro ljudi. Pomisao da će kraj njih zauvek ostati rob nekima od njih lomi još više. Shvataju da tu zapravo izbora i odluke i nema, nema biranja između slobode i ropstva za jednu pticu.

Noć je, i merdevine bar dva metra visoke su spremne. Tri kuće dalje od one u kojoj je Sofija provela oko 15 dana je prazan plac i na njemu drveće. Tu negde Sofiju je mama podigla u nekom gnezdu. Tri žene, majka i dve ćerke bauljaju kroz noć. Biraju drvo. Merdevine su naslonjene da to drvo.

Foto: Telegraf Foto: Telegraf

Mlađa ćerka ljubi Sofiju u kljun. Penju pticu na najvišu granu koju mogu sa merdevina da dohvate. Majka odlazi kući. Dve ćerke ostaju da čuvaju Sofiju, ako padne, ako naiđe mačka ili pas. Ako odluči da neće da ode. Ako ko zna šta bude.

Sofija se ne pomera sa grane na kojoj je ostavljena. Prolazi 15 minuta. Sestre osvetljavaju granu. Sofija samo gleda oko sebe. Ne mrda. Prolazi još 15 minuta.

A onda- zvuk klepeta krila u noći! Sestre podižu pogled ka nebu. Na noćnom nebu- ptica. Deluje veliko. Krila joj elegantno seku vazduh i šire se, punim zamahom, jednom pa još jednom, pa opet. To traje. Na nebu- ona. Onaj ptičurak što su ga gojili 15 dana i merkali svakodnevno da li mu je krilo duže nego juče. Na nebu, Sofija je velika i moćna. Ona mu pripada.

U duši dve sestre- mir. U očima suze koje one kriju jedna od druge. Sofija je na slobodi. Tek tada im postaje jasno koliko su se stidele proteklih dana što su odlagale Sofijin odlazak.

Sofija je danas slobodna i zahvaljujući savetima Centra za zaštitu sova Srbije iz Novog Sada i Zavodu za zaštitu prirode Srbije iz Niša.

(Marija Raca)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA