Ovo je Ajnštajnovo pismo sinu i svim "lošim" đacima: Roditelji i učenici, dobro ga pročitajte

Albert Ajnštajn je zastupao mišljenje da deci treba pružiti slobodu da otkriju šta ih zanima

  • 1

Albert Ajnštajn, jedan od najvećih umova svih vremena, koji je svojim radom zauvek zadužio čovečanstvo, bio je svojeglav učenik.

Voleo je da sanjari i u mislima odluta tokom nastave, a često je i zaboravljao školske obaveze.

Ovo svaki roditelj mora da pročita: Albert Ajnštajn je sinu otkrio tajnu kako da najlakše nauči šta god poželi

Mnogi bi ga i danas zbog toga zvali lošim đakom. Kada je postao roditelj, zastupao je mišljenje da deci treba pružiti slobodu da otkriju šta ih zanima.

Svoje sinove Hansa Alberta i Eduarda kog je zvao Tete podsticao je da razvijaju interesovanja koja nisu vezana za školu.

Nakon što se razveo od Mileve Marić, ostao je da živi u Berlinu, a njegovi sinovi su živeli s majkom na relaciji Beč – Cirih.

U pismu koje je 1915. poslao tada 11-godišnjem Hansu Albertu savetuje mu da se “drži sviranja klavira i obrade drveta”, jer je to za njega “čak bolje od škole”.

Ajnštajn je znao da ne postoje loši učenici – samo deca koja ne dobiju priliku da razviju svoja specifična interesovanja.

Foto: Wikimedia/Public domain Foto: Wikimedia/Public domain

Ovo je tada poručio svojim sinovima:

Moj dragi Alberte,

Juče sam primio tvoje pismo i bio sam jako srećan. Već sam se uplašio da mi možda više nikada nećeš pisati.

Kada sam bio u Cirihu, rekao si mi da ti je neprijatno kada tamo dolazim, pa sam mislio da je bolje da se sastajemo na nekom drugom mestu, gde niko neće remetiti naš komfor.

Moram da insistiram da svake godine provedemo ceo mesec zajedno, kako bi ti video da imaš oca koji te veoma voli. Tada bi mogao i da naučiš dosta stvari od mene, one kojima niko drugi ne bi mogao da te nauči.

Ono što sam ja postigao napornim radom neće biti dostupno samo strancima, već naročito mojim sinovima. Ovih dana sam završio jedan od najlepših radova svog života, kada budete stariji, reći ću vam o čemu je reč.

Veoma mi je drago što si pronašao sreću u klaviru. To i stolarija su po mom mišljenju za tvoje godine najbolje okupacije, bolje čak i od škole. Na klaviru sviraj kompozicije koje ti prijaju čak iako ti ih učitelj ne dodeli.

To je način na koji ćeš najviše naučiti, jer kada radiš nešto u čemu uživaš, nećeš ni primetiti da vreme prolazi. Ja sam ponekad toliko zaokupljen svojim radom da zaboravim da treba da jedem.

Tebi i Teteu tata šalje poljubac.

Pozdrav za mamu.

(Telegraf.rs/B92)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Azuro

    21. februar 2017 | 16:03

    Poslednje Anstajnove reči na samrti gde je ležao u bolnici,nikada se neće saznati iako je medicinskoj sestri pričao nekoliko minuta na uvo, jer med.sestra nije znala nemački jezik.

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA