REČ OŠTRIJA OD MAČA: Ovih 5 govora su promenili svet i tok istorije (FOTO)

Hristova Beseda na Gori, govor Martina Lutera u Vormsu, Linkolnov govor u Getisburgu, Čerčilov u britanskom Parlamentu i govor Martina Lutera Kinga u Vašingtonu verovatno su grupa najuspešnijih i najuticajnijih oratorskih bravura u istoriji sveta

  • 14

Prošlost je videla mnogo velikih govornika koji su oduševljavali ljude koji su imali prilike da slušaju njihove besede i oratorske bravure. Takođe, postoji i mnogo pojedinačnih govora koji su promenili tokove istorije i ubrzavali političke, verske i ekonomske procese: rečju, menjali svet oko nas. Ovih pet govora koje smo izabrali bez sumnje su "crème de la crème" retorstva i krunski dokazi u prilog našeg naslova: da reč jeste oštrija od mača.

BESEDA NA GORI

Isus Hrist je, hrišćani veruju, Sin Božiji, reč koja je stvorena pre svega. "U početku beše Reč, i Reč beše od Boga, i Reč beše Bog", tako piše Jovan u svom jevanđelju. Ako ovo prihvatimo kao istinu, poslednje tri godine svog života je proveo na Zemlji propovedajući u Galileji, na jednom delu današnjeg Izraela.

Najbitnija njegova propoved je Beseda na Gori, koja je tradicionalno mesto duhovnog otkrovenja; ovaj govor je bio upućen pre svega njegovim učenicima, ali i svima koji su se tu zadesili. U njoj, Isus je izneo suštinu svog učenja: odbacivanje bogatstva zarad sopstvenog dobra, blagoslov za krotke, za gladne i žedne pravde koji će nasititi, za milostive, za čiste srcem, za mirotvorce, za one koji svoje slabosti i grehe gledaju a ne tuđe.

Između ostalog, rekao je i "da se ne protivite zlu, nego ako te ko udari po tvom desnom obrazu, okreni mu i drugi; i onome koji hoće da se parniči sa tobom i da ti uzme haljinu, podaj mu i ogrtač; i ko te potera jednu milju, idi sa njim dve.

Beseda o blaženstvima, deo Besede na Gori. Slika Džejmsa Tisoa. Foto: Wikimedia Commons/Justass Beseda o blaženstvima, deo Besede na Gori. Slika Džejmsa Tisoa. Foto: Wikimedia Commons/Justass

Rekao je takođe i da je "kazano: ljubi bližnjeg svog i mrzi na neprijatelja svoga; a ja vam kažem: ljubite neprijatelje svoje, blagosiljajte one koji vas kunu, činite dobro onima koji na vas mrze i molite se Bogu za one koji vas gone; da budete sinovi Oca svog koji je na nebesima, jer On zapoveda suncu te obasjava i zle i dobre i daje dažd pravednima i nepravednima". Ovo je svojevrsna sublimacija svih deset božijih zapovesti iz Starog Zaveta koja ga je učinila suvišnim, što se hrišćana tiče.

Takođe, izgovorio je tada sledeće: "Sve dakle što hoćete da čine vama ljudi, činite i vi njima."

Kao što vidite, ako ste hrišćanin, ne možete da uzmete pušku u ruke i da idete u ime pravoslavlja ili rimokatoličanstva da ratujete. Jednostavno ne možete. Šta god vam govorili patrijarsi, pape, vladike i biskupi.

MARTIN LUTER U VORMSU

Luter brani svoje stavove u Vormsu. Foto: Wikipedia Commons/Vitold Muratov Luter brani svoje stavove u Vormsu. Foto: Wikipedia Commons/Vitold Muratov

Martin Luter je 1517. godine bio nepoznati profesor teologije na nemačkom Univerzitetu u Vitenbergu, ali je u tom trenutku učinio nešto što je iz korena promenilo ne samo tok istorije nego i hrišćanstvo samo po sebi: na vrata lokalne crkve prikucao je svojih 95 teza u kojima je osudio zloupotrebe vere od strane Rimokatoličke crkve, posebno prodaju oproštajnica, čime je pokrenuo protestantsku reformaciju.

Karlo V, vladar Svetog rimskog carstva, ga je pozvao na kraljevski skup u Vormsu nadajući se da može doći do nekog kompromisa, ali je Luter odbio da povuče svoja učenja i osudu pape.

Gledao je Karla V u oči i nastavio da žestoko napada korumpiranost Crkve, a besedu je završio rečima: "Evo stojim! Drugačije ne mogu. Neka mi je Bog u pomoći!"

Posle ovoga, raskol u zapadnom hrišćanstvu je postao neminovan i neizbežan.

ABRAHAM LINKOLN U GETISBURGU

Getisburški govor Abraham Linkolna, koji je istaknut u sepiji. Foto: Wikimedia Commons/David Bachrach Getisburški govor Abraham Linkolna, koji je istaknut u sepiji. Foto: Wikimedia Commons/David Bachrach

Na otvaranju memorijalnog parka posvećenog poginulima u Bici kod Getisburga 1863. godine - koja je preokrenula tok Američkog građanskog rata na Istočnom ratištu u korist snaga Unije koje su se zalagale za održanje SAD a borile protiv država na Jugu koje su se iz perspektive Severa protivpravno otcepile, iz straha da će biti ukinuto ropstvo - predsednik Linkoln održao je govor koji je trajao svega tri minuta, ali koji je iz korena promenio način razmišljanja običnih Amerikanaca.

Ujka Ejb, kako su ga zvali, pozvao se na principe slobode i demokratije, a jezik koji je koristio je bio uzvišen, svečan i jednostavan, bez nepotrebnih ukrasa.

Najupečatljivi trenutak je bio onaj koji je u sebi sažeo suštinu demokratije kao uređenja. Linkoln je tada rekao, da je na njima živima da se postaraju da oni koji su umrli nisu umrli uzalud, te da "ova nacija pred Bogom doživi novo rođenje slobode i da vladavina naroda, od naroda i za narod ne nestane sa lica Zemlje.".

VINSTON ČERČIL, 1940. GODINE

Vinston Čerčil desetak dana nakon što je postao britanski premijer. Foto: Wikimedia Commons/British Government Vinston Čerčil desetak dana nakon što je postao britanski premijer. Foto: Wikimedia Commons/British Government

Samo tri dana nakon što je Čerčil postao predsednik britanske vlade, Drugi svetski rat je na Zapadnom frontu izašao iz svoje takozvane lažne faze tokom koje se ništa nije dešavalo, pošto je baš tada Adolf Hitler odlučio da pokrene svoju vojnu mašineriju i porazi Francusku.

Besmrtne reči upućene britanskom narodu čim je seo u Dauning strit, "mogu da vam ponudim samo krv, znoj i suze", slobodno se mogu nazvati prvom prekretnicom ovog užasnog konflikta.

Vinston je odmah potom održao jedan kratak govor u Donjem domu Parlamenta, kojim je poslao poruku prkosa Berlinu kome će nekoliko godina kasnije zbilja i doći glave. Odbacivši bilo kakvu mogućnost kompromisa sa nacistima, rekao je: "Ići ćemo do kraja. Borićemo se u Francuskoj, borićemo se na morima i okeanima, borićemo se sa rastućim samopouzdanjem i snagom u vazduhu, branićemo ovo naše ostrvo, po svaku cenu. Borićemo se na plažama, borićemo se na desantnim zonama, borićemo se na poljima i na ulicama, borićemo se u brdima; nikada se nećemo predati."

MARTIN LUTER KING 1963. GODINE

Martin Luter King drži svoj čuveni govor "Imam san" u Vašingtonu 1963. Foto: Wikimedia Commons/Nesnad Martin Luter King drži svoj čuveni govor "Imam san" u Vašingtonu 1963. Foto: Wikimedia Commons/Nesnad

Slavlje povodom stogodišnjice istorijskog govora Abrahama Linkolna koji je ukazao na oslobođenje crnih robova iz okova Juga u slučaju pobede Severa, do čega je i došlo ali ne na onaj način na koji su crnci u Americi želeli, dostigla je svoj vrhunac masovnim mitinzima koji su se održali u prestonom Vašingtonu, na kojima je zahtevano da Afroamerikanci napokon steknu jednakost koja im je zagarantovana Ustavom.

Najbitniji govornik tokom ovog događaja bio je Martin Luter King, propovednik i borac za ljudska prava koji je od tada stekao kultni status u SAD, ne samo među svojim crncima već i među liberalnim belcima. Stotinama hiljada koliko ih se okupilo ispred Linkolnovog memorijalnog centra na "Maršu na Vašington za poslove i slobodu" on je uputio poruku nenasilja i poslao poruku "slobodi da odzvanja". "Imam san", ponovio je nekoliko puta. Između ostalog, rekao je: "Imam san da će jednoga dana ova nacija ustati i živeti u potpunosti u skladu sa svojom verom ... da su svi ljudi rođeni jednaki. Imam san da će jednoga dana crvenim brdima Džordžije sinovi bivših robova i sinovi bivših robovlasnika moći da sede zajedno za stolom bratstva".

Ovo je verovatno najčuveniji govor 20. stoleća koji je ubrzao donošenje zakona o građanskim pravima u Sjedinjenim Državama i postao svetionik nade i ljubavi među ljudima ne samo u zemlji u kojoj je izgovoren već i širom sveta.

(Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Više sa weba

Komentari

  • Полуписмени Србин

    28. mart 2015 | 12:54

    Где је говор мајора Гавриловића, упућен браниоцима Београда. За мене нема ништа јаче и искреније.

  • DARKO 100%

    28. mart 2015 | 12:56

    ISUS HRIST JEST PUT ,ISTINA I ZIVOT!!!!!!!!

  • Sasa

    28. mart 2015 | 19:57

    Govor Vladike Nikolaja London... Господо и пријатељи! Дошао сaм из Србије, из Европске поноћи. Тамо нигде ни зрачка светлости. Сва је светлост побегла са земље на небо и једино нам одозго светли. Па ипак, ми нејаки у свему, сада овако, јаки смо у нади и вери, у скоро свануће дана. Захвалан сам лорду архиепископу, Конкен Бериском, који ми је омогућио да на свети Видовдан, овог лета господњег 1916. године, у овој прекрасној цркви Светог Павла, пред његовим Височанством, краљем Џорџем петим и нај угледнијим Енглезима могу да вам се обратим. Господо и пријатељи! Цео дан јуче, провео сам разгледајући овај величанствени храм, који је понос Енглеске и Хришћанства. Ја сам видио, да је он саграђен од најскупоценијег материјала, донешеног из разних крајева империје, у којој сунце не залази. Видео сам, да је саграђен од гранита и мермера, које су испирали таласи стотине мора и океана. И да је украшен, златом и драгим камењем, донетим из нај скупоценијих рудника Европе и Азије. И уверио сам се, да се овај храм, с правом убраја, у једно од архитектонских чуда света. Но, господо и пријатељи! Ја долазим из једне мале земље на Балкану, у којој има један храм, и већи, и лепши, и вреднији, и светији, од овог храма. Тај храм, се налази у српском граду Нишу, и зове се ЋЕЛЕ КУЛА. Тај храм, је сазидан од лобања и костију мог народа. Народа који пет векова стоји, као стамена брана Азијатском мору, на јужној капији Европе. А кад би све, лобање и кости, биле узидане, могао би се, подићи храм, триста метара висок, толико широк, и дугачак, и сваки Србин, би данас, могао подићи руку и показати. Ово је глава, мога деде, мога оца, мога брата, мога комшије, мога пријатеља, кума. Пет векова, Србија лобањама и костима својим, брани Европу, да би она живела срећно. Ми смо тупили, нашим костима, Турске сабље, и обарали дивље хорде, које су срљале као планински вихор на Европу. И то, не за једну деценију, нити за једно столеће, него за сва она столећа, која леже између Рафаела и Ширера. За сва она, бела и црвена столећа, у којима је Европа, вршила реформацију вере, реформацију науке, реформацију политике, реформацију рада, реформацију целокупног живота. Речју. Када је Европа, вршила смело кориговање, и Богова, и људи из прошлости, и када је пролазила кроз једно чистилиште, телесно и духовно. Ми смо, као стрпљиви робови, ми смо се клали са непријатељима њеним, бранећи улаз у то чистилиште. И другом речју. Док је Европа, постајала Европом, ми смо били ограда њена, жива и непробојна ограда, дивље трње око питоме руже. На Видовдан, 1389. године, Српски кнез Лазар, са својом храбром војском, стао је на Косову Пољу, на браник Хришћанске Европе, и дао живот, за одбрану Хришћанске културе. У то време, Срба је било колико и вас Енглеза. Данас их је, десет пута мање. Где су. Изгинули, бранећи Европу. Сада је време, да Европа Србији врати тај дуг.”

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA