Od nemačke princeze iz SRBIŠTA do najslavnije RUSKE CARICE: Ovaj deo života Katarine Velike čujete po prvi put! (FOTO)

2. maja 1729. u Ščećinu na svet dolazi kneginjica Sofija Avgusta Frederika od Anhalt-Zerbsta. Istorija je, međutim, nije upamtila pod tim imenom. Istorija ju je upamtila kao rusku caricu Katarinu Veliku. Otkud Srbište? Pa, Zerbst je nemački naziv za mesto koje Lužički Srbi zovu - Srbišće!

  • 1

Varoš Zerbst - koja se na lužičkosrpskom naziva Serbišće (nemački naziv je transliteracija, što znači da je lužičkosrpski naziv originalni), što bi se na naš srpski moglo najadekvatnije prevesti kao Srbište - nalazi se u okrugu Anhalt-Biterfeld, u saveznoj pokrajini Saksonija-Anhalt, negde na pola puta između Magdeburga i Vitenberga, i ima oko 22.000 žitelja.

Sve do pre desetak godina, do teritorijalne reforme, bio je glavni grad okruga Anhalt-Zerbst (zapamtite taj naziv, pošto je bitan za ovu priču).

Prvobitno su na toj teritoriji živeli Polapski Sloveni, čiji su danas poslednji naslednici Lužički Srbi koji tvrdoglavo čuvaju svoje ime, jezik i tradiciju (barem neki među njima).

Kada je Srbište tačno osnovano, ne zna se.

No, zna se da je 949. godine pomenuto u kontekstu uvrđene slovenske naseobine kao "Ciervisti", da se vek kasnije već razvilo u varoš, te da je početkom 12. veka obnovljeno unutrašnje utvrđenje i da je čitav gradić fortifikovan, skupa sa podgrađem.

Gradske zidine u varoši Cerbst, koje se na lužičkosrpskom zove Srbišće a na našem - Srbište. Foto: Wikimedia Commons/Problembär99 Gradske zidine u varoši Zerbst, koje se na lužičkosrpskom zove Srbišće a na našem - Srbište. Foto: Wikimedia Commons/Problembär99

KO SU LUŽIČKI SRBI: Upoznajte našu neuništivu braću sa severa (FOTO) (VIDEO)

Uskoro knez Albert I od Anhalta dobija Srbište na upravu, a bočna grana njegovih potomaka stiče zvanje knezova od Anhalt-Zerbsta. Ovo kneževstvo se gasi 1396. godine, kada dolazi do reorganizacije a Albert IV seli dvor u Desau.

1544. Anhalt-Zerbst se kao kneževina obnavlja, ali gubi dosta teritorije u narednom veku zbog unutrašnjih raspodela među članovima vladajuće kuće. No, kneževi žive u Srbištu, a jedno vreme čak i kompozitor Johan Fridrih Faš u čiju se čast od 1983. godine u tom mestu održava "Fašov festival" svake godine.

2. maja 1729. u Ščećinu (danas u Poljskoj, tada u Pruskoj) na svet dolazi kneginjica (princeza) Sofija Avgusta Frederika od Anhalt-Zerbsta. Otac joj je bio Kristijan Avgust, a majka Johana Elizabeta od Šlezvig-Holštajn-Gotorpa; Sofija je bila i rođaka budućih švedskih kraljeva Gustava III i Karla XIII.

Gradska kapija u varoši Cerbst, koje se na lužičkosrpskom zove Srbišće a na našem - Srbište. Foto: Wikimedia Commons/Mazbln Gradska kapija u varoši Zerbst, koje se na lužičkosrpskom zove Srbišće a na našem - Srbište. Foto: Wikimedia Commons/Mazbln

Premda iz kneževske loze, njena porodica nije bila naročito bogata za plemićke standarde tog vremena, a glavno zanimanje njenog oca je bilo to što je bio pruski general. Uostalom, kneževina Anhalt-Zerbst je bila mala i manje-više beznačajna. Samo se zahvaljujući vezama njene majke sa članovima bogatim kraljevskih loza domogla pozicije zbog koje o njoj danas pričamo.

Time, i živom diplomatskom aktivnošću. Naime, ruski prestolonaslednik Petar je bio iz dinastije Holštajn-Gotorp i time dalji rođak Sofijine majke (Petar je bio Romanov samo preko majke Ane Petrovne, ćerke cara Petra Velikog; svi potonji "Romanovi" zapravo su pripadnici dinastije Holštajn-Gotorp-Romanov).

Francuski agent grof Lestok i pruski kralj Fridrih Veliki želeli su po svaku cenu da ojačaju prijateljstvo između Pruske i Rusije, a da oslabe istovremeno austrijski uticaj te da upropaste ruskog kancelara Bestuževa, na koga se oslanjala ruska imperatorka Jelisaveta (druga ćerka Petra Velikog), koja je uostalom imala zadnju reč što se tiče izbora supruge budućeg cara. Sofija je bila njihov kandidat kojeg su gurali.

Crkva svetog Vartolomeja u varoši Cerbst, koje se na lužičkosrpskom zove Srbišće a na našem - Srbište. Foto: Wikimedia Commons/Mazbln Crkva svetog Vartolomeja u varoši Zerbst, koje se na lužičkosrpskom zove Srbišće a na našem - Srbište. Foto: Wikimedia Commons/Mazbln

Intriga je propala, ali je bez obzira na to Sofija osvojila imperatorkino srce nakon što se konačno nastanila u Sankt Peterburgu, iako konačna odluka o braku nije još uvek bila od strane carice Jelisavete donesena.

Na primer, Sofija je sa takvim žarom učila ruski jezik da se noću budila da bi ponavljala lekcije, pa je čak i bosonoga hodala po sobi da bi sebe stavila u što nepovoljniji položaj u kome mora brzo da razmišlja. Dva puta se zato lečila od upale pluća 1744. godine. U svojim memoarima je zapisala da je bila spremna na sve, da uradi sve, da veruje u sve, samo da joj daju krunu.

Dokaz je svakako to što je uprkos protivljenju svog luteranskog oca prešla u pravoslavlje 28. juna 1744. godine, dakle, na Vidovdan, i uzela ime Katarina i veštački patronim Aleksejevna. Konačno, 21. avgusta naredne godine udala se za Petra (koji je u tom trenutku nosio prusku titulu vojvode od Holštajn-Gotorpa).

Ruševine srednjevekovne gotske crkve Svetog Nikolaja u nemačkom gradu Cerbstu, odnosno Srbišću, odnosno Srbištu. Srušena je u savezničkom bombardovanju tokom Drugog svetskog rata. Foto: Wikimedia Commons/Doris Antony, Berlin Ruševine srednjevekovne gotske crkve Svetog Nikolaja u nemačkom gradu Zerbstu, odnosno Srbišću, odnosno Srbištu. Srušena je u savezničkom bombardovanju tokom Drugog svetskog rata. Foto: Wikimedia Commons/Doris Antony, Berlin

Imperatorka Jelisaveta preminula je 1762. godine, a vojvoda Petar je postao car Petar III. Vladao je samo 186 dana, budući da je bio krajnje nesposoban (za razliku od svoje supruge).

Prekinuo je, naime, rat protiv Pruske (jer je obožavao Fridriha Velikog) i vratio ranije osvojene teritorije. To je dovelo do vojne pobune, i on je u dvorskom udaru svrgnut sa vlasti, zatvoren i ubijen.

Sama na prestolu (veštom manipulacijom, zbog toga što su je obožavali moćni krugovi ruske politike, i zbog toga što je za ljubavnike birala prave osobe) ostala je Katarina koju će istorija zapamtiti kao Katarinu II Aleksejevnu, odnosno kao Katarinu Veliku.

Portret najveće ruske carice Katarine II Velike, delo umetnika Fjodora Rokotova iz 1763. godine. Foto: Wikimedia Commons/art-catalog.ru Portret najveće ruske carice Katarine II Velike, delo umetnika Fjodora Rokotova iz 1763. godine. Foto: Wikimedia Commons/art-catalog.ru

Bila je prosvećeni monarh, "filozof na tronu". Dopisivala se sa Volterom, Didroom i d'Alemberom, pisala komedije, fantastiku i memoare, bila je zaštitnica umetnosti, književnosti i obrazovanja, sagradila je Ermitaž.

Svog bivšeg ljubavnika Stanislava Ponjatovskog je postavila na poljski presto i zajedno sa Austrijom i Pruskom obrisala Poljsko-litvansku državnu zajednicu sa karte sveta, sama anektirajući veći deo te teritorije. Pripojila je i Krim, vodila nekoliko uspešnih ratova protiv Osmanlijske imperije.

Bila je posrednik u Ratu za bavarsko nasleđe, i aktivno učestvovala u odbrani neutralnih dostava američkim revolucionarima protiv Velike Britanije. Ratovala je i sa Švedskom, u konfliktu koji je, nakon mnogo mrtvih i uništenih života, obe strane vratio na početne pozicije.

Apoteoza carevanja Katarine II, delo italijanskog slikara Gregorija Guljelmija iz 1767. godine. Foto: Wikimedia Commons/hermitagemuseum.org Apoteoza carevanja Katarine II, delo italijanskog slikara Gregorija Guljelmija iz 1767. godine. Foto: Wikimedia Commons/hermitagemuseum.org

Sve kada se sabere, Katarina Velika je državu proširila za pola miliona kvadratnih kilometara.

Na unutrašnjem planu, izvršila je reformu senata i sekularizaciju crkvenih dobara, kao i reorganizaciju provincijske administracije, stvarajući gubernije i okruge. Ohrabrivala je modernizaciju poljoprivrede i industrije u povoju, strane investicije, i oslabila je cenzorski zakon (ne ukinula, i dalje ste išli u Sibir ako kažete šta ne treba).

Slobodnim ljudima je dala pravo da se žale kruni, vlastelu je oslobila plaćanja poreza i dažbina, kao i državne službe, a dala im je i apsolutnu vlast nad kmetovima (ogromna većina Rusa) čime su oni svedeni praktično na robove.

Katarina Velika na konju. Foto: Wikimedia Commons/Ghirlandajo Katarina Velika na konju. Foto: Wikimedia Commons/Ghirlandajo

Preminula je 17. novembra 1796. godine. Nasledio ju je Pavle I, sin iz jedinog zakonitog braka sa Petrom III (mada mnogi sumnjaju da mu je on sin, a i sama Katarina je u svojim memoarima natuknula da je Pavle sin njenog ljubavnika). Imala je još jednog sina sa ljubavnikom Grigorijem Orlovim, i dve ćerke sa ostalima.

ŠOK!!! CAR NIKOLAJ II NIJE BIO ROMANOV?! Bio je potomak ovog ljubavnika Katarine Velike? (FOTO)

(O. Š.)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Više sa weba

Komentari

  • Denis

    8. februar 2016 | 14:22

    E sad je jasnije zbog cega je Hitler imao najjacu podrsku i uporiste u tom delu Nemacke. I danas su nacisti tu najjaci u svakom okupljanju.

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA