Najveća beda sveta živi ovde: Napušteni soliter od 45. spratova prepun je kriminalaca i propalica, a u njemu važe posebna pravila (FOTO) (VIDEO)
Nazvan simbolično Davidova kula, ovaj soliter ima 45 spratova i predstavlja svojevrsni spomenik propasti bankovnog sistema u ovoj državi
Venecuela, a samim tim i glavni grad Karakas, poznati su po velikim socijanim razlikama i borbama, ali i po tome što tu žive jako lepi ljudi koji hiljade dolara troše na plastične operacije, dok se vlada bori da nahrani populaciju koja nekontrolisano raste u svom siromaštvu.
MILION LJUDI NA ULICAMA KARAKASA: "Prekipela" im vladavina Nikolasa Madura (FOTO) (VIDEO)
Upravo u tom najsiromašnijem delu grada nalazi se i najveći na svetu soliter, koji je vremenom postao pravo sirotinjsko naselje, odnosno takozvani "slam".
Nazvan simbolično Davidova kula, ovaj soliter ima 45 spratova i predstavlja svojevrsni spomenik propasti bankovnog sistema u ovoj državi, budući da je trebala da bude finansijski centar i ponos Karakasa.
Od kada je prekinuta izgradnja solitera, pre približno 20 godina, nakon povlačenja brojnih bankarskih firmi iz ove zemlje, ona je ostala poludovršena i pretvorila se u ono što se jedino može opisati kao "najviša straćara na svetu".
U gradu kojem treba dodatnih dva miliona stanova za siromašne, 2007. godine ovaj sloj građana Karakasa, koji je i najbrojniji, zauzeo je soliter koji je tada bio i dalje u izgradnji.
Tokom godina ovde su se doseljavale porodice koje su se umnožavale i rasle, tako da je ubrzo Davidova kula postala država u državi, sa svojim sopstvenim pravilima, poslovima, svojom hijerarhijom i vladom, gde se tačno zna koja pravila gde važe, a svakako nigde vrednost nemaju pravila države Venecuele.
Dok neki ovu građevinu nazivaju domom, mnogima je ona "jazbina lopova". Oni koji žive u njoj kažu da je ona daleko sigurnija od ulica Karakasa sa kojih su pobegli.
- Ima mnogo više reda ovde, i manje kriminala nego na ulicama - kaže Tais Ruiz (36), stanovnica 27 sprata.
Kao i mnogi koji žive ovde, Ruiz ne napustila svoju straćaru gde je živela na istoku Karakasa 2010, i preselila se u ćetvorosobni apartman, gde živi sa mužem i petoro dece. Porodica je prvo živela u šatoru, u prostoriji koja je inače trebalo da bude luksuzna kancelarija. Vremenom su skupili stari nameštaj, cigle, pa čak i opremu za roštiljanje, i stvorili nešto što sada zovu domom.
- Nikada pre nisam živela u stanu. Tako nam je udobno sada. Tamo gde sam pre živela, mafijaški obračuni su bili svakodnevni. Jednom sam pronašla leš na pragu. Pogledajte nas sad - priča Ruiz.
Ovo je jedna od retkih zgrada koja je "zaposednuta" mirno, bez nacilja i uličnog rata, koji se vodio oko nekih drugih napuštenih zgrada. Hodnici su očišćeni, natpisi sa kućnim redom i pravilima ponašanja su okačeni svuda, a svaki prekršaj se strogo kažnjava.
Iako je zgrada nedovršena, prvih 28 spratova su sigurni za život, iako je bilo potrebno da stanari izvrše neke dodatne popravke i radove. Takođe su morali sami da uvedu struju i vodu. Porodice plaćaju oko 32 dolara mesečno, za održavanje zgrade, a te pare se delimično troše i na policijske patrole. Neki ipak tvrde da nekada nisu najbolji uslovi za život.
Neki pogledaju na ovu zgradu i kažu "ovde žive prognani, kriminalci, propalice". Drugi nazivaju ovo mesto svojim domom, jer je "lepo imati krov nad glavom tokom noći, ma kakav on bio".
(Telegraf.rs)
Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.