≫ 

Bila sam u kampu Hare Krišna na Fruškoj Gori i shvatila šta je svrha života ljudi u ovom haosu. Sada hoću to i da ispričam (FOTO) (VIDEO)

"Kad god stignem na Letenku čini mi se da sam sletela na neku drugu planetu"...

  • 30

Početkom jula ove godine na fruškogorskom izletištu "Letenka" bila sam jedna od 350 gošći duhovnog kampa "Fruška Goranga" verske zajednice "Hare Krišna", a ono što sam tamo doživela i kako me je to iskustvo promenilo, teško može stati samo u reči.

ONI GOSPODARE ŽIVOTIMA HINDUSA: 11 najmoćnijih indijskih bogova (VIDEO)

Na Fruškoj gori ovaj kamp se organizuje već punih 14 godina, dok slični u Srbiji postoje preko 20, a meni je ovo bio sedmi put kako sam svoje letnje dane delila sa ljudima otvorenog srca iz raznih delova sveta, koji su svi ovde došli kako bi za sebe "ukrali" malo duhovne snage i znanja.

Kad god stignem na Letenku čini mi se da sam sletela na neku drugu planetu, ili da sam pak teleportovana u Indiju. U moru zelenila, zvuka ptica i dečije igre, oko bungalova i na livadama šetaju žene u raznobojnim sarijima i maramama, muškarci u karakterističnim indijskim "dotijima", dok se iz glavnog hrama mogu čuti zvuci mantri koje nikada ne prestaju i osetiti miris svete hrane "prasadama".

Foto: Filip Čargonja

U kontakt sa "Hare Krišnom" sam dospela pre desetak godina, želeći da u moru haosa i bezumlja u kojem sam odrasla i u kojem živim, pronađem neki smisao za sebe i svoje postojanje, jer mi većinske religije i njihove institucije nisu pružale odgovore koji su mi trebali. Iako sam znala da postoje mnoge predrasude i bojazni da je reč o nekakvoj opasnoj sekti, na svojoj koži sam se uverila da je upravo suprotno. Naučila sam šta je duhovnost, "duhovna nauka" i pronašla svoj put ka Bogu.

Kada sam prvi put razgovarala sa duhovnim učiteljem na kampu videla sam kako izgleda čovek koji je u potpunosti pomiren sa samim sobom i sa svetom oko sebe, čovek koji razume svoju svrhu života i svoju ulogu i mesto u ovom svetu. Prosto sam poželela da i ja naučim da prepoznam i upoznam svoju sopstvenu dušu i pronađem svoj mir.

Foto: Filip Čargonja

Kao i meni i mnogim drugim ljudima širom regiona i sveta, kamp "Fruška Goranga" predstavlja mesto gde se jednom godišnje mogu okupiti ljudi istih duhovnih vrednosti i verovanja, gde se od duhovnih učitelja mogu čuti mnoge lekcije i saveti i gde se jednostavno može sakupiti bar malo energije, snage i mudrosti da se pregura ostatak godine u kojem smo svakodnevno svedoci uglavnom negativnih događaja i opšte degradacije društva. Zbog toga nikada ne bih propustila kamp.

Fruška Goranga ujedinjuje region

Lepša od svega je energija koja se širi iz ljudi na kampu i sa njihovih lica, mirnih, koncentrisanih i nasmejanih. Ti ljudi znaju zašto svake godine dolaze na ovo mesto.

- Sa porodicom i mužem već preko 10 godina dolazim na kamp jer mi je druženje sa mojim duhovnim učiteljem i ljudima iz celog sveta mnogo prija zbog predivne razmene vrednosti i misli. Na neki način ovo je za mene sveto mesto - rekla je Tulasi Jivani (duhovno ime) iz Sarajeva.

Foto: Telegraf

- Ovo mi je prvi put da dolazim ovde, sa mužem i detetom. Inače sam iz Indije, ali živim sa porodicom u Sloveniji. Ovde dolazim da bih se srela sa svojim guruom, odnosno duhovnim učiteljem i da bih slušala njegove lekcije, ali i lekcije drugih duhovnih učitelja - rekla je Anita Vanamali iz Mumbaja.

Foto: Telegraf

Tina i Ivana iz Hrvatske svake godine takođe dolaze zbog duhovnog druženja i osećaja da ovde među ljudima nema razlike niti predrasuda.

Foto: Telegraf

Do koje mere jedno duhovno učenje može da ujedini ljude iz regiona koji su decenijama zbog političkih previranja nasilno odvajani i terani na mržnju, pokazuju upravo svedočanstva ovih ljudi, kao i činjenica da su brojni hrišćani, katolici i muslimani na ovom kampu bili donatori krvi za sve bolesne ljude Srbije.

Foto: Telegraf

Kamp se iz godine u godinu uvećava i postaje internacionalan. Svi složno pripremaju hranu, od seckanja, kuvanja do pranja sudova, prave predstave, pesme, venčavaju se, a imaju čak i svoj večernji televizijski dnevnik. Kroz ovaj kamp je tokom godina prošlo više od 15 duhovnih učitelja iz raznih delova sveta, koji tu svakoga dana daju lekcije, razgovaraju sa svojim učenicima, pevaju svete mantre i prosto svojim prisustvom čine da cela Letenka odiše nekim uzvišenim mirom.

Foto: Filip Čargonja

Festival kočija kao dozivanje božanske energije

Centralni događaj kampa za mnoge je "Rata jatra", odnosno Festival kočija, koji se i ove godine, već šeste godine zaredom održao na centralnim ulicama Novog Sada. Ovaj drevni indijski festival u Indiji se organizuje hiljadama godina, a slavi radost i život i šalje poruku mira, ljubavi i duhovnosti. Na šarenim kočijama nalaze se božanstva, inkarnacije hinduističkog boga Višnua, koji se igrom i plesom doziva da dođe među ljude i omogući im da ostvare više ciljeve u životu.

Prema rečima organizatora kampa i Festivala Kočija, Miloša Blanuše, ovaj festival objedinjuje sve religije u Indiji i okuplja milione učesnika.

- Festival se zove "Rata jatra", gde rata znači kočija, a jatra festival. Ovaj festival je veoma star, čak postoje zapisi da je star 5.000 godina. Vrlo je popularan u indijskoj pokrajini Orisi i gradu Puriju, a kada se održava dođe i po dva miliona ljudi. Tada se okupljaju i kraljevi i hindusi i budisti i muslimani i hrišćani - objasnio je on i istakao da kamp na Letenci i Festival kočija ima punu podršku kako i države tako i indijske ambasade u Beogradu.

Foto: Telegraf

Ali šta je zapravo "Hare Krišna"

Duhovna zajednica "Hare Krišna" kao deo hinduizma, odnosno vaišavizma postoji oko 5.000 godina, a zasniva se na učenju drevnih Veda, dok za svoju glavnu svetu knjigu smatraju Bagavat Gitu. Pripadnici ove verske zajednice svoje učenje nazivaju duhovnom naukom, smatrajući da je potekla od samog Boga, da bi se dalje prenosila učeničkim nasleđem, čiji su duhovni učitelji sastavni deo. Ali ko je zapravo taj Krišna?

- Krišna je sanskritsko ime za Boga i znači sveprivlačan. Naše učenje govori da smo svi mi duhovne duše a da su materijalna tela samo košulje koje oblačimo tokom mnogih života koje reinkarnacijom dobijamo - objasnio je Miloš Blanuša.

Foto: Filip Čargonja

Ovo učenje brzo je prihvaćemo i na Zapadu, gde su materijalna uživanja smisao života. Iz Indije ga je na Zapad doneo duhovni učitelj Šrila Prabupad, 1965. godine. Nešto kasnije osnovano je i "Internacionalno društvo za svesnost Krišne" (ISCON), koje i dan danas po svetu širi ovu duhovnu nauku koja zabranjuje intoksikaciju svake vrste, pa i jedenje mesa, materijalni svet trivijalizuje, a čoveka vraća svojoj izvornoj svrsi, a to je samosvest, duhovnost i ljubav prema Bogu.

To je duhovna nauka koja u potpunosti poništava razlike među ljudima i ističe da smo svi mi čestice Boga, da smo duhovne duše, koja svaka ima svoj put, zbog čega jedni prema drugima trebamo gajiti toleranciju i ljubav.

(Gordana Ćosić)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

Više sa weba

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA