50 godina je na estradi, a kada mu stigne penzija - plače: "Davao sam šakom i kapom, sad poljubim poštara..."
Boris Bizetić (75), srpski glumac, kompozitor, tekstopisac i voditelj na sceni je pune 54 godine.
Danas skromno živi, i pored brojnih hitova koje je uradio za druge izvođače, kao i muzike za serije i filmove. Kaže, davanje ga je nekada skupo koštalo, ali - takav je.
Boris sada ne može baš da se pohvali zavidnom finansijskom situacijom i ne krije da od primanja koja ima ne može da se živi kako treba.
- Kada mi poštar donese penziju dugo ridam, plačem, cvilim i tako. Zabavno je... - rekao je Boris.
- Kad poštar donese malo veću penziju, poklon od državnika, ja onda poljubim poštara u obraz, što on čuva tri ulice dalje - istakao je Bizetić.
Finansije mu nikada nisu bile prioritet, što je svojim postupcima, kaže, i pokazivao, pa je poklanjao pesme.
- Nije mi žao što sam davao i šakom i kapom, ko god se javio, uvek sam davao pesme. To će biti čudno ovim današnjim generacijama, ali tada niko nikom ništa nije plaćao. Pevač dobije pesmu od mene džabe, a ja onda, ako se ta ploča proda, dobijem preko računa svoj autorski honorar - objasnio je Boris u emisiji "Grand magazin".
Boris Bizetić je rođen 28. novembra 1950. godine u Beogradu. Kako sam kaže, odrastao je u porodici "lektora i korektora". Vaspitavajući se uz lepe knjige i lepe pesme, izradio je i svoj muzički izraz.
- Sve što sam pisao i u narodnoj i u zabavnoj muzici ima jednu zajednićku nit u melodoji i emociji. Kad su narodnjaci u pitanju, ja sam stara koketa - koketiram sa njima otkad sam u muzici.
- U danima moje mladosti narodnjaci i zabavnjaci su išli uporedo - i u diskografskim kućama i na radiju i kod seljaka na pijaci, pa i kod mene. Početkom i sredinom 70-ih, uporedo sa klasičnim zabavnjacima ("Ako jednom vidiš Mariju", "Tako je plakala Isidora", "Narcisi plaču ljubavi", "S kim si sada kad je tužno vreme"), radio sam i narodnjake - ispričao je Boris za "Muzičku apoteku".
Vođa "Rokera s Moravu" i autor nezaborvnih šlagera komponovao je, napisao ili aranžirao i desetine klasičnih narodnjaka: "Nisi znala da te volim", "Za mene si cveće brala", "Ne dam srcu da ga pesma boli" (Duet Rale Ćajić - Mira Beširević), "Hajde da pevamo celu noć" ("Tamburica 5"), "Dani naše mladosti" (Silvana Armenulić), "Lele, lele, Ciganko", "Sutra se vraćam kući" (Toma Zdravković), "Zašto sam te upoznala" (Zorica Marković), "Pamtiš li ljubav", "Zauvek" (Mira Bajraktarević), "Eh, sine, sine" (Rale Ćajić, Ajnur Serbezovski), "Ljepoto moja", "Gospodaru od planina" (Ismet Krcić), "Ljubila bih te", "Starim putem povrtaka nam nema" (Hanka Paldum), "Ljubav u hotelu" (Vera Matović), "Ljubav jedna k'o nijedna" (Dragoslava Genčić), "Nikome te ne dam" (Anica Zubović)...
- Velikim uspehom smatram i to što sam jednom Tomi Zdravkoviću, inače vrhunskom kantautoru, uradio aranžman za dve pesme. Anici Zubović, legendi zabavne muzike, komponovao sam dva narodnjaka po pozivu i po porudžbini. Jednom Ismetu Krciću, komponovao sam na stihove Svete Vukovića pesme koje liče na izvorne crnogorske - istakao je ranije za "Muzičku apoteku".
(Telegraf.rs)