"Ja, kao dete koje zna kako je biti u koloni koja napušta sve svoje..." Rastina poruka o "Tvrđavi" slama srce

E. J.
Vreme čitanja: oko 3 min.
Foto-montaža: Nikola Tomić, RTS

Stefan Đurić Rasta oglasio se na Instagramu povodom serije "Tvrđava" koja je izazvala lavinu neverovatnih reakcija i konačno, čini se, donela među ljudima u Srbiji "kolektivno slaganje", jer nismo naišli na loše mišljenje.

Poruka našeg repera ostavlja jak utisak, najviše zbog njegovog života koji je bio sve samo ne lak.

Njegovu objavu prenosimo u celosti.

"Kratko, povodom serije "Tvrđava". Ja, kao dete koje je osetilo sta znači osvrnuti se posednji put. Poslednji put za svojom sobom, poslednji put za svojom zgradom, najbolje znam sta znači poslednji put osvrnuti se za svojim rodnim krajem. Poslednji put i nikada više. Nikada.

Znam kako je biti u koloni vozila koja napušta sve svoje dok u okolini gore kuće, životinje mahnitalno beže iz svojih štala.

Sve nestaje. Moji najbliži često znaju da noćima imam košmare u kojima non stop skupljam svoje najbliže i napuštamo svoje.

Ovaj film, delo, remek-delo u svakom smislu probudilo je apsolutno svaki osećaj, miris, atmosferu, sve. Realno, onako kako jeste. Uzmimo u obzir da su pojedini glumci ponovo doživijavali istu scenu, dovolino govori o samoj autentičnosti događaja. Ovo je prvi, pravi anti-ratni film. Iskrene čestitke, apsolutno svakom čoveku koji je na bilo koji način učestvovao u stvaranju ovog dela koje će zauvek ostati kao utvrđenje srpske kinematografije. Jednom rečju. "Tvrđava"."

Podsetimo, Rasta je 2022. prvi put govorio o teškom odrastanju, izbegličkim danima i boravku u Srebrenici iz koje je izbegao.

Ovo je bio prvi put da je javnost mogla da vidi njegovu emotivnu stranu, a malo je reći da se pevač slomio kada je voditelj pustio kadrove njegovog obdaništa u Prištini, kao i ulicu u kojoj je odrastao. Suze su mu potekle kada je video bakinu kuću u Srebrenici u kojoj je proveo detinjstvo.

Ono što je mnoge tada dirnulo, pa i pevača, jesu njegovi drugovi iz škole koji su bili deo njegovog skromnog odrastanja, pa je tako drugarica otkrila da je čuvala stoku sa njim, a kada su imali malo slobodnog vremena pravili su kule od peska u obližnjem potoku.

Rasta je tada najpre govorio o Prištini.

- Odvratna atmosfera i odvratna situacija. Zaista pamtim samo da smo se dobro zabavljali kao deca koliko god bilo teško u toj atmosferi - rekao je on, pa otkrio kako je proveo poslednji rođendan tamo.

- Svi su bili svesni da je to to i da ćemo posle te proslave napustiti svoje domove i da ćemo svi da odemo. Treba biti 10 puta pažljiviji kada pričamo o Kosovu, a pogotovo ako to radimo iz pozicije u Beogradu, upravo zbog naših ljudi dole. Ne znam da li su ljudi svesni, ali enklave su geto. Da li to postoji negde na svetu osim na Kosovu? Ljudi su zatvoreni kao u getu i to se sve dešava u 2022. godini. To je zaista bolna tema, ali i tema o kojoj nikada ne bi trebalo da prestane da se priča- istakao je on.

Rasta se osvrnuo na bolno detinjstvo, pa otkrio kako je proteklo napuštanje Kosova.

- Mi smo išli tim nekim putem, a okolo gore kuće gori sve, životinje trče, ljudi beže, to je scena koju ću uvek pamtiti - istakao je on, pa dodao kako mu je bilo nakon toga:

- Bio sam jako srećan tada u Srebrenici pogotovo što sam imao tu mogućnost da se sklonim iz zatvorene getoizovane situacije u neku bar malo otvoreniju sa slobodnijim društvom. Imao sam tu sreću da sam živeo taj način života na selu i imao priliku da od malih nogu stvorim radne navike i to je ono što mi danas mnogo znači.

- Sve može da se izgradi iz početka ponovo. Iz početka se rađaju najbolje stvari. Taj život sa seljacima te potpuno oplemeni dok ne dođeš u neku sredinu gde žive seljačine i tu se potpuno okrene svest i vizija stvari. Nikada neću moći da zahvalim roditeljima zbog svega što su uradili za mene. Shvatio sam da treba da se okružim ljudima koji me znaju mnogo pre “hajpa” i pre nego što sam postao to što sam dana - dodao je on tom prilikom.

(Telegraf.rs)