Pikasovo „Majčinstvo“ na meti demonstranata: Aktivisti krivi za nanošenje štete Nacionalnoj galeriji
Dvoje propalestinskih aktivista, koji su Pikasovo remek-delo u Nacionalnoj galeriji u Londonu prekrili fotografijom majke i deteta iz Gaze, proglašeni su krivim za nanošenje štete.
Radnik Nacionalne zdravstvene službe (NHS) Džaj Halaj (25) i student politike Mandi-Malakaj Rozenfeld (23), zalepili su poster preko staklenog poklopca Pikasove slike „Majčinstvo“ iz 1901. godine tokom akcije koja se dogodila 9. oktobra 2024. godine.
Na snimcima koje je na društvenim mrežama podelila aktivistička grupa „Youth Demand“ (Zahtev mladih), vidi se kako radnici obezbeđenja bezuspešno pokušavaju da odvuku par od slike dok oni otkrivaju fotografiju palestinske majke. Nakon toga su prosuli boju na bazi vode po drvenom podu, skandirajući „Živela Palestina“ (Free Palestine) dok su ih izvodili iz galerije.
Na drugom snimku čuje se kako demonstranti viču:
„Ujedinjeno Kraljevstvo je saučesnik u genocidu, [u Palestini] žene se porađaju bez ikakve medicinske pomoći. 87 odsto javnosti podržava embargo na oružje [Izraelu]. Potrebna nam je demokratska revolucija.“
Grupa „Youth Demand“, koja je ogranak organizacije „Just Stop Oil“, predstavlja ekološku i političku aktivističku grupu koja zahteva od britanske vlade da obustavi svu trgovinu sa Izraelom i sprovodi nenasilne proteste širom zemlje. Među njihovim ranijim akcijama izdvajaju se postavljanje lažnih vreća za tela ispred kuće Dejvida Lamija dok je bio ministar spoljnih poslova, kao i izazivanje višemilionskih zastoja širom Londona u aprilu prošle godine.
Halaj i Rozenfeld su negirali krivicu, ali ih je porota Krunskog suda u Sautvarku proglasila krivim nakon više od devet sati većanja. Sudija Dejvid Tomlinson pustio je par na slobodu uz kauciju do izricanja presude, koja je zakazana za septembar.
Tokom suđenja, Majkl Vili, šef obezbeđenja i objekata u Nacionalnoj galeriji, rekao je porotnicima da ne bi bilo nikakvih troškova da boja nije prosuta po podu. On je izjavio:
„Boja je bila na mermernim lajsnama, stubićima, konopcima i prodirala je u utičnice.“
Na pitanje tužioca Tobija Menhajera o tome koliko je šteta bila ozbiljna, Vili je odgovorio:
„Samo fleke u godovima mermera i na spojevima; morali smo sve da zamenimo. Može se pretpostaviti da se [boja] mogla dovoljno očistiti da se galerija ponovo otvori.“
Upitan da li je bilo „očiglednog slučaja trajne štete“, rekao je:
„Ne, ne u tom trenutku.“
Iako je cela akcija sanacije procenjena na ukupno 8.000 funti, samo 271,59 funti je pripisano direktnom čišćenju. Braniteljka Džaja Halaja, Kejti Mekfaden, tvrdila je da je bila u pitanju „estetska odluka“ kako bi Nacionalna galerija nastavila da „izgleda otmeno“.
Porota je čula da su četiri radnika bila plaćena 120 funti po satu te večeri kako bi „vratili pod u prvobitno stanje kao rezultat procesa čišćenja koji je galerija preduzela“. Vili je objasnio da su radovi bili neophodni kako bi se osiguralo da galerija bude „reprezentativna za posetioce sledećeg jutra“. To je uključivalo brušenje poda i nanošenje novog premaza, jer bi u suprotnom ostale „fleke“ od čišćenja.
Nacionalna galerija je takođe prijavila trošak od 250,28 funti za „troškove reagovanja“, što se odnosi na vreme potrebno da se galerija ponovo otvori. Međutim, braniteljka Rozenfelda, Lora O’Brajen, istakla je da bi galerija, sa toliko posetilaca svakog dana, morala biti spremna na takve incidente, dodajući: „Takve stvari se dešavaju u Nacionalnoj galeriji.“
Vili je na to odgovorio:
„Ne na taj način, ali dešavaju se prosipanja, ona manja.“
Džaj Halaj iz Barneta (severni London) i Mandi-Malakaj Rozenfeld iz Tauer Hamletsa, uprkos poricanju, osuđeni su za nanošenje štete imovini.
(Telegraf.rs/izvor: Daily Mal)