"Ja nisam samo ovo telo, ja sam jedan program": Jake reči Mike Antića o životu

Vreme čitanja: oko 2 min.

"Ja ću večito biti prisutan u čovenčanstvu, kao što će svako od nas biti...", naveo je svojevremeno pesnik

Miroslav Mika Antić, koji se rodio na današnji dan, 14. marta, bio je jedan od najcenjenijih pesnika. Bio je i veliki mislilac, a u jednom intervjuu za Radio televiziju Vojvodine govorio je o životu i smrti.

"Jedan češki pesnik Jirži Volter je rekao: "Smrti se ne bojim, smrt nije zla. Smrt je samo zalogaj teškog života. Umiranja se bojim." E, to umiranje nas prati na svakom koraku. Što ja rekoh u jednoj pesmi "ko zna, možda ovi ljudi koji prolaze ulicama su davno umrli, a mi ne znamo da su mrtvi, jer oni se samo pokazuju da su živi."

Međutim, ja o smrti imam jednu čudnu ideju. Ja mislim da ja neću umreti. Ne to, živećeš večno u uspomeni svojih prijatelja... Opraštanje je jedno presvlačenje ovoga tela, izlazak iz ove radionice koji je taj mozak sam sebi napravio... Znate šta, živeti treba valjda tako kao kada imaš jednu veliku novčanicu, pa je potrošiš celu odjednom, ne razmenjivati je u sitniš, jer za dinar se ne može ništa kupiti...

Ja sam sve svoje životne novčanice trošio odmah, trošio sve do poslednje pare, ša ću tako umreti, kada budem umro. Ja stvarno mislim da ću živeti, postojati. Ne u nekom drugom, već ću postojati u sebi samom. Ja nisam samo ovo telo, ja sam jedan program, koji je došao nama iz davnina, kojim se celo čovečanstvo produžuje. Ja sam prisutan u tom programu. Ja sam, u stvari, mozak.

Sve ova naša tela, naša lepota, sve ovo što mi sebe kinđurimo, to su sve pakovanja naša. Mi smo spakovani. Mi sebi pravimo celofan. To su naše nalepnica, to nije priroda naša. Mi smo naši mozgovi. U tim mozgovima je upisana jedna poruka, jedan određen program koji treba čovečanstvo da odgonetne. I šta smo uradili? Umesto da odgonetnemo te programe, mi smo sebi izmislili razne zabave, mi smo u stanju da potrošimo deo života mučeći se zašto naš tim nije pobedio u nedelju.

Mi pravimo pozorišta, razne spektakle, izmišljamo sebi da se kartamo, razna zadovoljstva. Neko živi od toga što je jednom bio u Španiji, pa će još jedanput da ide na Majorku na letovanje. Sve su to mogućnosti da čovek ne otvori "prazne fioke"... Ovaj mozak, koji imamo u svojoj glavi, koristimo jednu desetinu. Sve ostalo kažu da ne koristimo. Ja mislim da će to, nekakva strujanja, da će neko iskustvo koje sam ja dodao na neku poruku morati da ostane živo. I to je u stvari moj život koji će trajati dok god traje čovečanstvo. Ja ću večito biti prisutan u čovenčanstvu, kao što će svako od nas biti, ako je uspeo da jednu malu "fiočicu" u tim milijardu vijagama ispravi, otvori i pronađe u njoj, pročita neko svoje saznanje koja će posle da se nataloži tuđim saznanjem", naveo je pisac.

Inače, u Novom Sadu će 20. marta biti održana manifestacija "Antićevi dani", u čast pesnika Miroslava Mike Antića.

Video: Govorimo poezijom: Krila Miroslav Mika Antić

(Telegraf.rs)