Partizan nije samo Karlik Džons
Turbulentan period i promenljivi rezultati ostali su u prošlosti za košarkaše Partizana, koji su pobedom nad Makabijem 88:67 upisali peti trijumf, pa sa istim brojem poraza, trenutno zauzimaju 11. poziciju na tabeli Evrolige i jedini su klub u elitnom društvu sa polovičnim učinkom. Okršaj odigran u petak u Beoradskoj areni dobar je pokazatelj da crno-beli više ne zavise samo od jednog igrača.
Raspoloženju Karlika Džonsa bili su podređeni ishodi utakmica tokom prvih devet rundi i uglavnom su njegove dobre partije značile i pobede, odnosno nešto skromnije donosile poraze. Od lidera u timu, kao što reprezentativac Južnog Sudana definitivno jeste u Partizanu, svakako se očekuje da u dobroj meri utiče na rezultate, ali nije baš normalno da se on za apsolutno svaki detalj pita.
Još prošle sezone, u eri sa kraja drugog mandata Željka Obradovića na klupi crno-belih, kada se Karlik povredio, srpski predstavnik je bio apsolutno druga ekipa. Porazi su se ređali kao na traci, kampanja je ubrzo puštena niz vodu, a kako bi se slične stvari sprečile u novoj sezoni, adekvatna pojačanja su dovedena. Dobar deo njih pre početka sezone, ali dvojac koji je dopunio selekciju, naknadno. Naravno, tu mislim na Antonija Rivsa i Roberta Frenksa.
Period njihove adaptacije na evropsku košarku polako prolazi, a učinak protiv Makabija dobar je pokazatelj da se nalaze na pravom putu. Rivs je ubacio 13 poena i podelio četiri asisencije, dok je Frenks imao 11 poena, četiri skoka i tri pasa za koševe.
I ne, naravno da ne mislim da su Rivs i Frenks jedini šrafovi koji su rasteretili osovinu zvanu Karlik Džons, ali su kao sklop u celini baš oni svojim dolaskom uticali da se odnos u značaju košarkaša u timu raspodeli.
Najbolji primer je Itan Tompson, koji je bio najslabiji stranac u timu na početku sezone, a kako vreme odmiče, njegov doprinos je sve veći. Kako u šutu, tako i u organizaciji napada. Sa 16 poena i po četiri skoka i asistencije, bio je pravi lider protiv Makabija, posebno u prvon kvartalu, kada je pogodio tri trojke iz prva tri pokušaja.
Značajnu ulogu, jednu od najbitnijih u odsustvu Kevarijusa Hejsa i Tonjea Džekirija poneli su Lamar Stivens i Nikola Tanasković. Manje-više konstantni od kraja septembra, krilni košarkaši dobili su značajnije uloge pod košem, na oba kraja terena. Čak i pored učinka od 14 poena i osam skokova za jednog, te 11 i sedam za drugog igrača, veliki deo defanzivnih poslova ne vidi se u čistim brojkama. To je snaga na koju navijači verovatno nisu račuali kada su polako prolazili letnji dani.
Za kraj, odsustvo Karlikovih poena, kojih je protiv Makabija bilo sedam (ali i sedam asistencija), u dobroj meri pokrio je i povratnik posle devet meseci Vanja Marinković, koji će tek ulaziti u ritam kako vreme bude odmicalo. Ne bi ipak bilo fer da na spomenemo njegovih devet poena i rolu koja je bila presudna u trenucima kada je protivnik mogao da se vrati u život.
Partizan u velikoj meri jeste Karlik Džons, ali plejmejker više nije usamljen.
(Telegraf.rs)