Da li je konačno došla "KK Sledeća sezona"?
Od leta do leta, od sezone do sezone se priča o Crvenoj zvezdi i tome kako "napadaju sve". Snovi se obično ugase u decembru, a onda opet u krug. Crveno-beli uvek imaju ambicije, ali nešto pođe po zlu. Porodični problemi, život u Beogradu, svašta nešto se moglo pronaći u arhivama ovog kluba, ali... Čini se da bi konačno mogli da pričamo o "ovoj sezoni".
Zvezda je ovog leta napravila ogroman zaokret u odnosu na prošle godine, gde su rezultati bili nešto bolji. Došlo se do plejina Evrolige, što nije bio toliko čest slučaj. Naravno, neki će reći da plejina nije ni bilo, ali... Konkurencija u Evroligi stvarno nikad nije bila jača i moćnija.
Crveno-beli su na leto odlučili da promene neke stvari. Na mesto trenera je došao perspektivni Ibon Navaro, čovek koji je doslovno sve uradio kako bi zaslužio priliku u Evroligi i Zvezda je bila dovoljno hrabra da mu je podari. Hrabra, ali i mudra, jer su svi videli o kakvom treneru se radi.
Ono što je još važnije, jeste i to što je Navaro dobio tim po svom ukusu. Ubojiti momci van linije 6.75, igrači koji jedva čekaju da istrče kontru kada je to potrebno i da završe napad uz šut u četvrtoj, petoj, sedmoj sekundi napada.
Čak i ona jedna karika koja je nedostajala, a koja je očigledno bila promašaj (bar za sada), ta pozicija centra je munjevito popunjena. Džonatan Motli nije profil igrača za Ibona Navara, iako ga Španac "traži", ali on jednostavno ne može da odgovori zadacima. Uprava je reagovala i dovela je Kristijana Koloka. Odmah. Tako to rade klubovi koji žele "nešto". A Koloko je već postao strah i trepet za obruče.
Izgleda kao da je napravljena "puzla" na Malom Kalemegdanu, odnosno, da počinje da liči na sliku sa poleđine kutije. Ali, ima tu još mnogo posla.
Kako je Zvezda tukla šampiona Evrope u njihovoj kući?
Ono što je i nadahnulo pohvalu o Zvezdi jeste upravo to, što su crveno-beli iz Beograda otišli put Grčke i tamo su se susreli sa ekipom Olimpijakosa. Sa aktuelnim prvakom Evrolige.
Dobro, treba istaći da Olimpijakos nema Žana Montera koji je povređen, ali je imao na raspolaganjus sve druge. Bio je tu i Džon Končar, NBA pojačanje koje je stiglo nedavno. Smešno je i pričati da ovakvom timu "neko fali".
Jednostavno, Zvezda je otišla u Grčku, da se još jednom "pobije" sa Olimpijakosom i pokaže da iako su bratski klubovi, na terenu toga nema.
Ono što se moglo videti u ovoj utakmici, odmah je Zvezda nametnula svoj ritam. Ibon Navaro se dosta "igra" sa startnim petorkama i to je znalo da da i loše rezultate (recimo, Partizan), ali znalo je i da napravi sjajne serije. Sada je Španac pogodio petorku, koja je uništila Olimpijakos.
Sve je funkcionisalo kao sat, napad, odbrana... Sve. Zvezda je igrala savršenu košarku, Džordan Nvora je bio "u zoni", a u odbrani su držali Olimpijakos na samo sedam poena jako dugo vremena tokom prvih 10 minuta. Od tih sedam poena, sve je dao Saša Vezenkov.
Druga deonica je bila preslikana, pošto je Zvezda dizala nivo odbrane, ali i napada. Zato je i imala prednost od 40:22 posle 20 minuta košarke. Šampion Evrope je sveden na 22 poena za poluvreme.
Kako sprečiti padove?
E, naravno, Zvezda ne bi bila Zvezda je uvek sve savršeno. Koliko je Ibon Navaro bio odličan sa svojim igračima u prvom poluvremenu, u drugom je totalno pao i na kraju je morao da strepi.
Zvezda je u poslednje vreme dosta menjala timove, menjala i trenere, ali neke stvari su ostale iste. To je tok utakmice. Kao da je nešto ukorenjeno u crveno-beloj srži, a to su upravo te amplitude u igri.
Ako pogledamo u poslednje vreme, Zvezda je protiv Partizana počela jako loše, pa je onda konstantno jurila rezultat. Sada je počela jako dobro sa Olimpijakosom, pa je morala da strepi. Uvek postoji "toplo-hladno".
Pitanje na koje treba da odgovori Navaro jeste i to, šta se desi sa njegovim igračima? Da li je to strah pobede? Ili ipak preterano samopouzdanje, kada misle da je sve gotovo.
Olimpijakso je u svega nekoliko minuta istopio prednost od 20 poena, prišli su na dva razlike, a onda su Koloko i Džons postigli poene. Preznojavao se Navaro, prezonajavali su se igrači, ali... Na kraju je sve ispalo dobro po njih.
Kris Džons apsolutni heroj
Ovog leta je Crvena zvezda od svih igrača najviše želela Krisa Džonsa, čoveka koji u Hapoelu nije bio zadovoljan zbog određenih stvari, pa je tražio izlaz. Zvezda je bila spremna da mu sve to podari, a ovaj momak sa jermenskim papirima im uzvraća na najbolji mogući način.
Postojala je strepnja i pitanje, ko će zameniti Kodija Milera Mekintajera kad ode, a izgleda kao da je zamena postala i bolja. Doduše, Kris Džons za razliku od Kodija ima i nekog da ga odmeni na parketu, da sačuva snagu, što nije bio slučaj u prošlosti.
Protiv Asvela je Kris Džons pogodio uz zvuk sirene za pobedu, sada je trojkom srušio Olimpijakos u Grčkoj. Jednostavno, "on je taj", general na parketu od koga sve zavisi.
Trenutno je i među najboljim asistentima čitave Evrolige.
Da li je to "ta sezona"?
Kada se podvuče crta, jasno je da Zvezda ima najjači i najskuplji tim ikada. Jasno je da je sve podređeno tome da crveno-beli naprave i korak više od tog plejina i dovuku se bar do plejofa.
Sve kockice su na broju, samo je potrebno da Ibon Navaro posloži sve onako kako je počeo i da radi kako ume.
Trebalo bi navijači Zvezde da se ponadaju, možda i pomole, da neki igrači ostanu "svoji" u glavi tokom cele sezone i da ne dozvole lepšim polovinama da utiču na njihove igre.
Jer, svega je bilo u Zvezdi.
Ako se to dogodi... Ovo bi stvarno mogla da bude "Sledeća sezona".
(Telegraf.rs)