Potresna ispovest najvećeg talenta Jugoslavije, igrao sa Jugovićem, sada živi od 15.000 rsd i kupa se u bačvi
Miroslav Živković bio je jedno od najvećih fudbalskih nadanja bivše Jugoslavije i bio deo zlatne generacije sa velikanima poput Vladimira Jugovića i Siniše Mihajlovića, a njegovo ime se u omladinskim danima izgovaralo s posebnim poštovanjem.
Danas je život ovog nekadašnjeg talenta iz Novog Sada daleko od slavnih dana, a to je potvrdio u potresnoj ispovesti i razgovoru za Radio Beograd.
Na samom početku otrkio je gde je danas i kako živi.
- Živimo u Irigu, u teškim uslovima, kuća nije završena, nema ni kupatila ni tuša. Kuća je nedovršena, zidana ciglom, ali ništa nije okrečeno... Krali su nam stvari koje su nam ljudi poklanjali. Živimo praktično u buretu.
- Živim od sramotne penzije od 15.000 dinara (oko 130 evra). Supruga radi, a mi preživljavamo od njene plate i moje penzije – rekao je Živković u emotivnom razgovoru za Radio Beograd. – Živimo u Irigu, u teškim uslovima, kuća nije završena, nema ni kupatila ni tuša. Kuća je nedovršena, zidana ciglom, ali ništa nije okrečeno... Krali su nam stvari koje su nam ljudi poklanjali. Živimo praktično u buretu.
Rođen 1970. godine u Beogradu, Živković se sa porodicom već naredne godine preselio u Novi Sad, gde je započeo fudbalski put u omladinskim selekcijama Vojvodine.
Bio je jedan od najvećih talenata, a 1985. godine je sa kadetskom reprezentacijom Jugoslavije nastupio na legendarnom Vembliju.
- Igrali smo pred 100.000 ljudi, uoči finala FA kupa između Mančester junajteda i Evertona – prisetio se. – Bio sam proglašen za najboljeg igrača utakmice. Bobi Čarlton mi je prišao i rekao da sam genijalan talenat. To su trenuci koji se ne zaboravljaju.
Nakon povratka kući, Živković je nastavio u Vojvodini, a kasnije i u vojnoj selekciji, gde je delio svlačionicu sa brojnim poznatim imenima jugoslovenskog fudbala. Početkom devedesetih, u jeku ratnih zbivanja, bio je prinuđen da napusti zemlju.
- Sve se raspadalo, plate su bile mizerne. Otišao sam trbuhom za hlebom, završio u Grčkoj, u drugoligašu Nausi, gde sam se odmah izborio za mesto u startnoj postavi – priča Živković.
I dok je u početku sve išlo idealno, njegovo zdravlje ubrzo je počelo da propada.
- Preforsirao sam se treninzima i saunama. Odjednom sam počeo da gubim snagu, dobijam na težini, kosa mi je opadala, nisam mogao da dišem. Počeo sam da osećam da umirem – kaže.
Nakon niza pogrešnih dijagnoza u Srbiji i Grčkoj, Živković je poslednju nadu potražio u Sjedinjenim Američkim Državama, kod lekara Rajka Medenice.
(Telegraf.rs)