Bila je najlepša srpska teniserka, sad ispričala tužnu životnu priču: "Nisam imala kosu, obrve..."
Tokom 2025. godine na terenima širom Beograda i Novog Sada uglavnom smo ispratili prvu sezonu Mozzart Padel Serbia Tour. Sport koji je u usponu u čitavom svetu došao je u Srbiju u nikada jačem izdanju i polako smo se upoznali sa njim.
Jedna od devojaka koje smo imali priliku da vidimo je i Bojana Jovanović (27), bivša srpska teniserka koja je 2020. godine bila i drugi reket naše zemlje. Ipak, serija povreda uticala je na dalji tok njene karijere i tokom 2025. usledio je njen uspon u padelu.
Ušla je među najboljih trista na svetu, pre nego što je krajem godine polomila prste tokom treninga. Tada je odlučila da sa svojim pratiocima na društvenim mrežama podeli svoju životnu priču.
Naime, Bojana Jovanović je i ranije pričala o tome da je kao devojčica bolovala od opakog tumora, koji je uspela i da pobedi i postane uspešni sportista. Sada je pričala i o detaljima tokom te faze svog života.
Ona se vratila i prošetala kroz OŠ Laza Kostić i podsetila se perioda kada joj je u prvom razredu dijagnostikovan tumor nadbubrežne žlezde ili neuroblastom u poodmakloj fazi.
- Vratiti se u školu nakon svega što se desilo je na veoma čudan način mnogo teže nego da budeš u bolnici. Imala sam ožiljak na glavi, nisam imala kosu, obrve. Telo mi je bilo slabo od tretmana i izgledala sam kao devojčica koju niko tako nije pamtio. Deca su znala staru verziju mene i ubrzo sam mogla da osetim da se ova verzija mene ne uklapa više u svet.
Druga deca su je zadirkivala zbog toga.
- Na prvom mestu, to je bila konfuzija, pitanja koja nisu znali kako da postave, zainteresovanost iza koje se ne krije ljubaznost. Nisu razumeli zbog čega sam nosila šal, zbog čega izgledam drugačije i zašto nisam kao oni više. Ta konfuzija se vrlo brzo promenila u nešto drugačije. Bili su to komentari, imena i neke situacije koje su išle mnogo dalje od reči. Bilo je fizičkog uznemiravanja i neki momenti o kojima mi je teško da pričam danas.
Nije želela da menja školu zbog toga, iako se osećala da ne pripada tu gde je bila.
- Ono što je najviše ostalo uz mene nije samo to što se desilo, već i osećaj da više nigde ne pripadam. Moji roditelji su videli koliko mi je teško bilo i u jednom momentu čak su hteli da me prebace u drugu školu. Ipak, ja nisam to želela, iako sam bila dete, nešto u meni mi nije dalo da pobegnem i da se pretvaram kao da se ništa ne dešava.
- Tada nisam imala reči za to, ali mislim da sam znala da promena škole ipak ne bi rešila moj problem. Istina je, gledajući iz današnje perspektive, da nisam osećala bes ka toj deci i da nisam nosila mržnju. Samo nisu razumeli šta se događa, nisu naučeni kako da se nose sa nekim ko je drugačiji, ko je bio bolestan. I neko ko se vratio sa promenom.
Stariji brat je bio njena zaštita.
- Posebno sa mojim starijim bratom Ivanom, on je bio moja odbrana. Kada god se nešto dogodilo ovde, išla sam njemu da pričam, plakala sam, osećala sam se sigurno, bar na trenutak. On je često bio neko ko je stajao ispred mene, kada nisam imala snage da stojim za sebe. Taj period me je promenio više nego što sam tada razumela.
Taj period života ju je skroz promenio.
- Od glasne i energične devojčice, polako sam postajala tiša, prestala sam da pričam o sebi i da verujem da je bezbedno za mene da se otvorim. Naučila sam da držim stvari unutar sebe kako bih se zaštitila. Izgubila sam samopouzdanje, osećaj da mogu da budem ja, a da ne budem povređena i ismejana. Čak i sada dok pričam o nekim momentima i dalje imam knedlu u grlu. Nije lako, ali gledajući na to sa distance danas takođe mogu da vidim nešto drugo.
Na kraju je poslala moćnu poruku.
- Čudno je koliko i zvuči, ali sam zahvalna na ovim lekcijama. Naučile su me empatiji, da vidim ljude i cenim život, da razumem bol, ne samo svoj, već i drugih ljudi. Kreirale su put kojim se krećem kroz svet danas. Ako nosiš nešto slično, da te neko ućutkuje, ne razume, da si sam, nisi polomljen i nisi sam. Ovo se više ne krije - rekla je fenomenalna Bojana Jovanović, koja je primer dame koja je uspela uprkos svim problemima.
(Telegraf.rs)