Neka je pala kraljica
Arina Sabalenka je veliki šampion, ali isto toliko veliki gubitnik. Njen momenat suoĉavanja sa porazom je prava slika njenog kompletnog bivstvovanja na teniskoj sceni - kada pobeđujem, sve je u redu, a kada gubim, totalni sam gubitnik i ponašanjem i prisustvom.
Arina je vladala ovim tenisom dosta dugo i sve je u redu dok ne gubi. Kada gubi je najveći gubitnik koga možete da vidite.
Njeno ponašanje se graniči sa detetom koje ne može da podnese da je bolji neko od njega.
Histerične suze, jedva priznavanje da je neko pobedio meč.
Dobra stvar je da je prekoputa neko ko ne mari. Neko ko ide napred i kad gubi i kad dobija. One reči je kroz zube procedila da čestita, pa krenula na svoju vodenicu. Teško joj je bilo što nije uslagala još jedan trofej zbog sebe i svojih ljudi.
Arina je težak protivnik, ne samo što je veliki šampion, nego što je baš loš gubitnik. Njeno ponašenje u porazu je porazno. Njene suze su okrenute samo njoj i nikom drugom. Iskrena je prema sebi i svom timu.
Njen poraz je kataklizma i ne ume više da shvati da postoji još neko ko ume bolje od nje na nekom velikom turniru.
Boluje od uspeha, iako je već dovoljno uspešna. Bila je do malo pre kraljica i više nije.
Možda je dobro za tenis da probamo na vrhu nekog kome je svejedno da li je tu na čelu ili nije. Ova kraljica će poći bez histerije kada joj sat otkuca.
Sabalenka se baš pokazala kao šampion kojem ordenje ne znači. Mogla je da pita Novaka kako se meč gubi, možda bi sa više stila otišla odatle gde je možda trebala otići.
(Telegraf.rs)