Da li se Srbi Boga sete samo kada su u nevolji? (FOTO)

Koliko ste samo puta rekli, obraćajući se Bogu: Promeniću način života ako mi ozdravi član porodice ili uradiću ovo i ono, ako se desi nešto što očekujete. I posle stoga niste ispunili obećanje

Foto: Tanjug/Oksana Toskić

Pitanje religije i vere u Boga pokreće se veoma često. Sve ružno što nam se desi završi se pitanjem - Bože, gde si? Da li verujemo u Boga ili ga se setio samo kada se nađemo u nevolji, može da nas navede na različita razmišljanja.

Koliko ste samo puta rekli, obraćajući se Bogu, promeniću način života ako mi ozdravi član porodice ili uradiću ovo i ono, ako se desi nešto što očekujete. I posle stoga niste ispunili obećanje.

Koliko je religija prisutna u našim životima i koliko smo posvećeni tradiciji, teško je izraziti u brojkama i procentima, jer religija nije opipljiva stvar.

Srbi su narod koji slavi slave i prividno, reklo bi se, drži do tradicije. Međutim, da li slavimo slavu radi gozbe i zabave ili zato što nam je bitno da obeležavamo sveca?

Odgovore na ova i druga pitanja pružila nam je Radmila Vojinović, pisac i član Udruženja književnika Srbije koja se bavi istraživanjem ruskih i srpskih manastira i tradicije i proročanstvima svetaca.

Ona objašnjava da je teško govoriti o tome koliko ima vernika. Ako posmatramo pravoslavne običaje uočavamo povratak tradicionalnim vrednostima i običajima.

- Ljudi crkvene praznike proslavljaju u kafanama. Slavljenje slave je često gozba koja nema unutrašnju vezu sa sadržajem praznika. Crkva slavi mučenički podvig sveca, a na slavi se ne obraća pažnja na taj obrazac - kaže Vojinovićeva za naš portal.

Kada je u pitanju post, mnogi ljudi misle da im je fizički post dovoljan da se iskupe.

- Crkva poziva ljude na post da se izbore sa unutrašnjim zlom, grehovima, lošim mislima. Post služi da se čovek i udalji od grešnih dela i grešnih misli. Ljudi često misle da je dovoljno da samo fizički poste, ali šta vredi što neko jede posnu hranu, ako pritom ima grešne misli. Suština posta je unutrašnja duhovnost - objašnjava Radmila Vojinović.

Naša sagovornica ističe da se ljudi u većini sete Gospoda kada se nađu u nevolji, ali i objašnjava da nas on zapravo razniim nevoljama i iskušenjima podseća na svoje postojanje.

- Savest je glas boga i u trenucima kada čovek izgubi vezu sa Bogom on nas poseti. Kada čovek osluškuje svoju savest, on intuitivno zna da treba da se obrati Bogu - objašnjava Vojinovićeva.

Prema njenim rečima, čitanje duhovnih knjiga svedeno je na minimum.

Kako kaže naša sagovornica, ljudi vrlo malo vremena posvećuju duhovnom životu, ali to nije samo naš, već i problem čitave civilizacije.

Ona takođe objašnjava da smo mi narod koji je duhovno osiromašen  i da nas izloženost stresu i iskušenjima okreće lažnim idejama umesto religiji.

Da li se i vi setite Boga samo u nevolji?

(Jovanka Tetiković)