NA OVOG SRBINA SMO SVI PONOSNI: A sigurno niste znali da se sretao oči u oči sa Hitlerom, i o čemu su pričali!
Nakon smrti, 13. marta 1975. godine u Beogradu, ovaj Srbin je sahranjen na beogradskom Novom groblju
Svi ga znaju kao velikog jugoslovenskog pisca, Nobelovca i ambasadora Kraljevine Jugoslavije. Ono što je manje poznato jesu njegovi susreti sa vođom Rajha, Adolfom Hitlerom, podizanje kredita za kupovinu oružja od Nemaca i učestvovanje u potpisivanju Trojnog pakta.
Preporučujemo
DANAS JE SVETI GEDEON: Ovog sveca su TURCI RASKOMADALI, a onda ih je sačekala STRAŠNA KAZNA!
Ovo je MONSTRUM koji je silovao dete od 12 godina!
Reč je o vanvremenskom piscu, Ivu Andriću ("Na Drini ćuprija", "Travnička hronika", "Znakovi pored puta", "Prokleta avlija", "Gospođica"), jedinom našem Nobelovcu koji je rođen na današnji dan 1882. godine.
Svojom profesijom odavao je utisak humaniste i pacifiste, ali bilo je i nečeg kontroverznog u njegovom načinu života.
Bio je u platonskoj vezi sa Tamarom-Babić Jovanović koja je u vreme kada su se upoznali bila udata za Nenada Jovanovića, kulturnog atašea u narodnom poslaništvu. Kontroverzni su i njegovi poslovni odnosi i kupovina oružja.
Iza paravana pisca, njegova diplomatska karijera mnogima je bila nepoznata.
Kada je komunizam počeo da iščezava, za Andrića je postalo tesno među novopridošlim soc-realistima. Tako je, kao pravi diplomata, tražio da se njegova slika sa potpisivanja Trojnog pakta, kojoj ni sam nije želeo da prisustvuje ukloni sa izložbe nove vlasti.
Priča kaže da je brzo intervenisano iz vrha vlasti, prema nekima, od strane Slobodana Penezića Krcuna i te fotografije su uklonjene.
Andrić je, mimo svih diplomatskih protokola i običaja, otišao kod skoro svih viših i nižih funkcionera Rajha i tamo energično i uporno tražio da se krakovski intelektualci puste iz logora.
Na kraju je otišao kod samog Geringa, drugog čoveka Rajha, i njemu izneo svoje zahteve. Bilo je neuobičajeno i drsko, ali je urodilo plodom. Veliki broj robova je oslobođen.
Bio je jugoslovenski Oskara Šindlera. Oskar je bio zaslužan za spasavanje više od 1.000 Jevreja od holokausta.
Andrić je bio u Berlinu sve do napada Nemačke na Jugoslaviju.
Istorija će pokazati da li je dobio "nepristojnu ponudu" za rad u nemačkoj obaveštajnoj službi. Imajući u vidu da za vreme okupacije nije želeo da stane ni na stranu Nemaca ni naših kvinslinga, ostaje nedoumica koje je političke orijenatcije bio Andrić.
Zabranio je i štampanje svojih knjiga dok traje rat.
Bio je vrlo uspešan u diplomatskoj karijeri, imajući u vidu da nije pripadao ozbiljnijoj političkoj partiji niti je imao veze u gradskoj čaršiji. Sve do 1941. godine. Vratio se u okupirani Beograd, povučen i penzionisan.
Već 20. marta 1941. godine, Andrić je uputio pismo generalu Dimitriju Cincar-Markoviću:
- Danas mi u prvom redu službeni, a zatim i lični mnogobrojni i imperativni razlozi nalažu da zamolim da budem sa ove dužnosti oslobođen - njegove su reči.
Nakon smrti, 13. marta 1975. godine u Beogradu, Andrić je sahranjen na beogradskom Novom groblju.
Od sada pratite Telegraf i na Vajberu!
(I. L.)