Dvadeset najboljih filmova svih vremena (VIDEO)

Glavnu ocenu dao je kritičar Tim Robi, a na njegovoj listi našla su se, između ostalih, i ostvarenja: "Priče o igračkama", "Isijavanje", "Deca raja" i "Vrtoglavica". Interesantno je da na listu nije ušao nijedan film snimljen posle 2001. godine

Britanski "Telegraf" je posle lista najboljih krimi filmova, nastavaka, ljubavnih i noar ostvarenja, objavio i listu 20 najboljih filmova svih vremena.

Glavnu ocenu dao je kritičar Tim Robi, a na njegovoj listi našla su se, između ostalih, i ostvarenja: "Priče o igračkama", "Isijavanje", "Deca raja" i "Vrtoglavica". Interesantno je da na listu nije ušao nijedan film snimljen posle 2001. godine.

U samom vrhu našla su se ostvarenja "Veličanstveni Ambersonovi" (1942), koji se bavi propašću ugledne porodice u "zori industrije"  i "Deca raja" o trupi umetnika iz 19. veka, koji predstavlja vrhunac zlatnog doba francuskog filma.

Svoje mesto na listi izborili su i "Naušnice madam De..." (1953), sa verovatno "najelegantnijim" korišćenjem kamere, kao i "Sansho Dayu", remekdelo japanskog majstora Kendžija Mizoguićija iz 1954. godine, o dvoje dece iz plemićih porodica koja su prodata u ropstvo.

Zlatnu sredinu podelila su ostvarenja "Slatki miris uspeha" (1957) sa Bertom Lankesterom i Tonijem Kertisom, "Vrtoglavica" jedinstvenog Alfreda Hičkoka iz 1958, o privatnom detektivu opsednutom ženom koja je, kako navodi Robi, najbliže Hičkokovom autoportretu.

Slede Pazolinijevo "Jevanđelje po Mateju" iz 1964, možda najbolji film o Isusu Hirstu, "Persona" (1966) Ingmara Bergmana, delo žestoke moderne provokacije, "Razgovor" (1974) i Kjubrikov "Beri Lindon", maestralna kombinacija književnosti i filma.

Drugu polovinu liste obeležila su ostvarenja "Jeanne Dielman, 23 Quai du Commerce, 1080 Bruxelles" (1975), film o tri dana iz života prostitutke u Belgiji koja više vremena provodi guleći krompire nego opslužujući klijente, kao i antologijski "Nešvil" Roberta Altmana iz 1975, remek-delo o američkim čudacima, licemerima, ali i večitoj smeni nade i tuge.

Među hororima čast brani Kjubrikovo "Isijavanje" (1980), jezivo iskontrolisana priča o kreativnoj blokadi i praznim dvoranama nesvesnog, iza kojeg se našlo ostvarenje "Balada o Narajami" (1983), koje prati život u jednom japanskom selu gde starce ostavljaju da umru na planini kada napune 70.

Slede "Plavi somot" Dejvida Linča iz 1986, koji istražuje mnoga lica želje, Vudi Alenove "Hana i njene sestre" (1986) emotivno najambiciozniji i savršeno odigrani film.

"Priču o igračkama" iz 1995, Robi opisuje kao animirani film, koji ima više egzistencijalnih kriza od nekog ostvarenja Tarkovskog, ali je istovremeno neodoljiv, obrazovni komad o slaganju.

Kronenbergov "Sudar" (1996), kritičar je objasnio kao seks sa žrtvama nesreća na izgubljenom auto-putu duše, film koji je istovremeno i zavodljiv i odbojan.

On je za "Tanku crvenu liniju" Terensa Malika iz 1998. rekao da je remek-delo teatra života i njegove vizije raja i uništenja, ljudske nečovečnosti i magije opstanka.

Poslednji na listi je "Bulevar zvezda" Dejvida Linča iz 2001, o uništenim snovima o Holivudu.

(Telegraf.rs)