Argentinka je u nekoliko rečenica objasnila zašto voli Srbiju i zašto se ne treba odseliti (VIDEO)

Laura je u Beograd došla zbog ljubavi prema jednom čoveku, a u Beogradu je ostala zbog ljubavi prema ovom gradu

Dok šeta ulicama srpske prestonice, Laura Barboa (41) se svakim danom sve manje oseća kao stranac. Rođena Argentinka, proputovala je skoro ceo svet i nikad nije verovala da će živeti u Srbiji. Kaže da ju je ova zemlja prihvatila kao da je ovdavde "potekla". Pre godinu dana, kad je odlučila da se doseli ovde, njen život naglo se okrenuo naopako.

- Bila sam udata za Srbina i mislila sam da je to ljubav za sva vremena. Živeli smo zajedno u Americi i često smo dolazili u Beograd. Ipak, pre godinu dana, pri mojoj poslednjoj poseti, naša veza se naglo završila. Sa dvogodišnjim sinom morala sam da počnem život otpočetka i Beograd je izgledao kao pravo mesto za tako nešto - počinje svoju priču lepa Argentinka.

Laura se na prvi pogled zaljubila u Beograd i Srbiju, Foto: Telegraf.rs

Ostaviti miran život koji je osam godina gradila u Montani, nije bilo nimalo lako. A zatim je, igrom sudbine, u Srbiji pronašla ono što je oduvek tražila.

- U mestu Misula u Montani, gde smo živeli je potpuno divlje. Bukvalno vam medvedi dolaze na ulazna vrata. Bilo je lepo, ali je veoma izolovano. S druge strane, Beograd je fantastičan. Svakog meseca imate kulturne aktivnosti, od festivala, do pozorišnih predstava, filmskih projekcija i koncerata, Uvek ima nešto zanimljivo da se radi, čak i kad si sam. To mi je zaista bila velika promena. Takođe, vrlo brzo sam stekla dobre prijatelje, koji su učili da se ne osećam usamljeno. Ljudi su ti zbog kojih prelomite da li ćete se odabrati neki grad. Neki gradovi su zaista lepi, ali postoje gradovi u kojima su ljudi teški i koji te prosto ne žele da te prihvate. Srbi su potpuna suprotnost tome - smatra Laura.

Laura sa prijateljem Markom u Beogradu, Foto: Telegraf.rs

Ipak, na samom početku, stvari nisu delovale obećavajuće.

- U početku, živeći na Banovom Brdu, nisam srela mnogo ljudi koji pričaju engleski. Očajnički sam želela s nekim da komuniciram, jer nisam pričala srpski jezik. Odlazila sam u park i osluškivala da li neko priča španski ili engleski i nisam ih nalazila. Zatim sam počela da guglam i naišla sam na sajtove na kojim se nalaze stranci u Beogradu i počela sam da upoznajem zaista puno ljudi. Takođe, postoji zaista velika zajednica ljudi sa španskog govornog područja, tako da sam imala s kim da pričam i na maternjem jeziku. Danas imam zaista puno srpskih prijatelja i osećam se kao je oduvek trebalo da živim ovde - kaže ona.

Kao advokat za porodično pravo, Laura najveći deo posla sa klijentima obavlja putem interneta, dok se u Beogradu bavi humanitarnim radom

Skupljamo novac i kupujemo knjige koje šaljemo u zabačena mesta u Srbiji, gde žive deca koja nemaju pristup knjigama. Ime te akcije je "Prosledi knjige" i oni odlučuju koje knjige će biti najbolje za određ uzrast. Kroz ovaj rad trudim se da se na neki način odužim zemlji koja me je prihvatila kad mi je bilo najteže - iskrena je Argentinka.

Lepa Argentinka može sebe i za 10 godina da zamisli u Beogradu, Foto: Telegraf.rs

Jedan od najvećih razloga njenog ostanka u Srbiji je njen sin Bogdan. U srpskom vrtiću koji pohađa, on je upoznao mnogo drugova i srećan je svojim životom u Beogradu.

- Moj sin je veoma povezan sa porodicom mog bivšeg muža. Oni su nam pomogli da se prilgodimo i ostali smo u divnim odnosima, On je rođen u Argentini, živeo je prve dve godine u Americi, ima oca Srbina i živi u Beogradu. Može se reći da ima tri nacionalnosti - priča uz smeh Laura i dodaje:

- Kad već pričamo o nacionalnostima, žao mi je što Srbija nema baš dobru medijsku sliku u svetu. Smatram da je to nepravda. Iako mnogi stranci misle da su Srbi zli i nekulturni, meni se to nije dogodilo. Najpre zato što sam bila udata za Srbina, pa sam znala otpočetka vašu istoriju, ali sam i dosta čitala o tome. Ne poznajem stranca koji je imao predrasude o Srbiji i koji nije promenio mišljenje istog trenutka kako je kročio u vašu zemlju.

(Ivana Nedić/ivana.nedic@telegraf.rs)