Beograđani, zašto ovako? Tužna slika iz srpske prestonice: Stoje ostavljene pored kontejnera, ne zna se koliko

A. N.
Vreme čitanja: oko 1 min.
Foto: Mateja Beljan

Još od ranog detinjstva knjige su naši prvi prozor u svet. Roditelji, bake i deke čitaju nam bajke, a kasnije kroz školu i sopstvenu radoznalost učimo da volimo reči, priče i živote koji su ispisani na papirima. Ipak, nažalost, ne razvija svako tu ljubav prema knjigama, tih tihih čuvara mudrosti i mašte.

Tužan prizor stigao je iz Beograda. Ispred jednog kontejnera ostavljene su desetine knjiga. Samo stoje, prepuštene neizvesnoj sudbini, čekajući nekoga ko će im vratiti pažnju i ljubav koju zaslužuju.

"Ubacili smo Boš, Samsung, klizni ormar, Adidas, Luja 19, Pradu i Lobutena, a podstanari su postali Dostojevski, Gogolj, Pavić, Pekić, Maksimović. Ljudi sve i svašta olako bacaju u smeće, ali je nekako posebno ružno kada su to knjige. Fotografisano u Beogradu", stoji u opisu fotografije koja se širi društvenim mrežama.

Komentari su brzo stigli, noseći tugu i saosećanje:

"Tuga."

"Knjige, braćo moja, knjige... A ne zvona i praporci... Reče jednom jedan pametan čovek."

"Knjige se ne bacaju, narode."

Možda ipak postoji tračak nade u ovoj priči. Možda su te knjige pronašle svoj novi dom, neko ko će ponovo otvoriti stranice, udahnuti im život i ponovo ih učiniti delom sveta. Jer knjige, kao i ljubav, uvek zaslužuju drugu šansu.

(Telegraf.rs)