Turčin je ugušio i telo izneo u koferu! Ovo se dešavalo PRE UBISTVA: Drugarica ubijene Ruskinje o detaljima
Mlada ruska državljanka Ljudmila Turkova Konstantinovna (27) brutalno je ubijena u iznajmljenom stanu u Borči, a njeno telo spakovano je u putni kofer i bačeno u hladnu vodu kanala Vizelj. Dok policijska istraga slaže kockice ovog nezapamćenog horora, Ljudmilina prijateljica, sa kojom je delila najlepše godine odrastanja, odlučila je da otvori dušu i ispriča ko je zapravo bila devojka čiji je život surovo ugašen.
Ljudmila Konstantinovna rođena je 29. septembra 1998. godine, a u Beograd je doputovala 23. jula 2026. godine letom iz Istanbula. U srpskoj prestonici iznajmila je luksuzni apartman na Savskom vencu, planirajući da provede vreme sa prijateljicama koje su već živele ovde.
U subotu uveče, 25. jula, Ljudmila se spremala za izlazak u beogradske barove. Ništa nije slutilo na tragediju. Svojoj majci Juliji poslala je poslednju poruku u 23.20 časova: "Izašla sam sa devojkama, sve je u redu i pozvaću te sutra". Nakon toga, njen telefon je isključen, a devojka je nestala bez traga sa svih društvenih mreža.
Šest dana kasnije, pronađeno je njeno telo.
Potresna ispovest prijateljice ubijene Ruskinje
- Upoznale smo se 2013. godine, neposredno pred put u sportski kamp u Letoniji. Moj tata je bio u dobrim odnosima sa njenom mamom, pa su zamolili moje drugarice i mene da popričamo sa Ljudom, jer brinuli su se kakva će tamo biti deca i kako će se ona uklopiti. Čule smo se preko poruka i vrlo brzo shvatile da Ljudi, što se tiče socijalne adaptacije, pomoć definitivno nije potrebna - ona je sama mogla sa kim hoćeš i na šta hoćeš da prilagodi. Sećam se kako smo se drugarice i ja unapred brinule i pričale šta ćemo ako nam se ne svidi, a ona je već sama tražila da bude sa nama u sobi - priseća se njena prijateljica Tasia.
Kako kaže, njihov strah je bio pogrešan.
- Kako smo samo pogrešile! Ljuda se ispostavila kao neverovatno otvorena, vesela devojka, iskrena, jednostavna, upečatljiva, hrabra, a u isto vreme zaista ranjiva. Za mene je zauvek ostala bliska drugarica iz perioda od 13. do 16. godine. Umela je i da te zaštiti kada treba, i da te podrži, ali i da se šali, tako da smo se smejale do suza. Ljuda me uvek asocira na to koliko smo se s njom smejale, bukvalno svi moji zajednički trenuci sa Ljudom su obavezno nešto smešno - priča sagovornica.
Kako kaže, u kampu su se odmah sprijateljile i nisu se razdvajale do kraja.
- Sa Ljudom nikada nije bilo dosadno. Bila je tinejdžerka sa unutrašnjim buntom, ali u isto vreme i veoma ranjiva devojčica sa ogromnim osećajem za pravdu. I dan-danas se sećam kako mi je pričala da od mame krije probušeni jezik: pokazivala je kako spretno ume da sakrije minđušu u ustima kada treba i da je skine bukvalno za dve sekunde. Uopšte, uvek se brinula za mamu i ako bi među njima došlo do konflikta, to je veoma teško preživljavala i trudila se da mama, ne daj Bože, ne sazna ako nešto nije u redu - priseća se ona.
Kako kaže, iz kampa se seća jedne priče.
- Stojimo pored prozora, pričamo sa dečacima sa drugog sprata, a oni odozgo počinju da prosipaju po nama te vodu, te šampon. I Ljuda je jednostavno izvadila svoj kišobran i nastavila razgovor sa nama kao da se ništa ne dešava, samo pod kišobranom. Takođe, u kampu smo imali razne zadatke i takmičenja. Jednog dana su nam dali 10 minuta da napravimo haljine od kesa za đubre, bio je to neki eko-projekat. Smejale smo se tome koliko je to glup zadatak, ali smo ipak nastavile da sečemo i lepimo te kese. I Ljuda je napravila jednu od najlepših i najurednijih haljina! Sve vreme sam se čudila i zapitkivala je kako je uopšte bilo moguće napraviti tako nešto od kesa za smeće za samo 10 minuta!
Posle kampa smo se stalno viđale: išle smo u bioskop, na izložbe, šetale. Posebno upečatljivo pamtim naš odlazak u „lavirint straha“. Tamo nas je Ljuda očajnički branila od prerušenih glumaca koji su iskakali iz mraka. Bilo nas je u isto vreme strašno strah i smešno zbog toga sa kakvom nas je hrabrošću "spasavala" i vrištala na te glumce - ispričala nam je prijateljica ubijene Ruskinje.
(Telegraf.rs/Blic)