Odlikovanom heroju srpskog naroda deca idu u pocepanim patikama: "Nekad i za hleb moram da zamolim prijatelje"

M. L.
Vreme čitanja: oko 1 min.
Foto: Srbi za Srbe

„Hoću deci da kupim dobre patike od 1.000 ili 1.500 dinara da ne idu u pocepanim, ali nemam. Nekad i za hleb moram da zamolim prijatelje, bar za decu da bude. Sa invalidninom od 400 evra jednostavno nemamo ni za šta. Pitali ste čega se prvo odričemo, ali mi se faktički i ne odričemo ničega jer nemamo čega – prosto uvek nemamo. Tako smo navikli, a ako nekad bude, bude...”

Ove bolne reči izgovara Milan Ćirić, ratni vojni invalid i odlikovani heroj srpskog naroda! Kuća petočlane porodice Ćirić je u selu Puhovac kod Aleksandrovca. Tačnije, stari, nezavršeni i ruinirani objekat koji se nalazi u strmini, pa je pitanje koliko je bezbedno u njemu da borave. Ipak, to je sve što imaju!

„Kad imamo pare, za rođendane dobijemo sok i tortu. Kad nemamo, samo se zagrlimo i čestitamo. Ne bude mi krivo zbog toga ili što drugari imaju telefone, a ja nemam. Ne stidim se, svesna sam u kakvoj smo situaciji i to je to. Moj tata je svakako ispao heroj što je tako mlad otišao da ratuje na Kosovu i hvala Bogu jer ga je sačuvao!”

Rekla je Jovana (14), divna devojčica čije su brojne čestitke, kojima pokušava da razvedri preostale članove porodice, maltene jedini ukras na od vlage crnim zidovima.

Više informacija o Milanovom učešću u ratu, ranjavanju i gelerima koje još uvek ima u glavi i kičmi, o zdravstvenom stanju ostalih ukućana i svemu drugom može se naći u izveštaju na sajtu Humanitarne organizacije Srbi za Srbe.

Pomozite nam svojim donacijama da Ćirićima obezbedimo novi dom. Pokažimo da Srbi pamte svoje junake!

Za donacije www.srbizasrbe.org/donacije.

(Telegraf.rs)