Učiteljica Marija prvo izgubila vid, pa počela teško da hoda: Stigla je strašna potvrda, ovo je jedina nada

Vreme čitanja: oko 5 min.

"Nekada sam mogla da pređem peške i 500 metara, a sada ne mogu ni 50 metara da prošetam", reči su Marije Đorić Dašić (42) koje i dalje odzvanjaju. Ova učiteljica iz Jagodine je majka dvoje dece koja se već godinama bori sa opakim neprijateljem - Multipla sklerozom. Pre nekoliko godina je iznenada izgubila vid i tada se njen život i život njene porodice naglo promenio.

Sada već davne 2011. godine javili su joj se prvi simptomi koje je ona pripisivala umoru, a samo nekoliko godina kasnije dijagnoza je potvrdila sve.

- Prvi simptomi su počeli 2011. godine, tada sam bila trudna sa drugim detetom i mislila sam da je zbog trudnoće, bila sam četvrti mesec i otišla sam kod neurologa. Bolele su me noge i nisam mogla da idem uzbrdo i nizbrdo. Lekari su konstatovali da je mnogo mala trudnoća i da verovatno nešto nije u redu. Sumnjali su da je multipla skleroza, ali nikakva ispitivanja nisu mogli da mi rade jer sam bila trudna. Znači, ništa, baš nikakvu dijagnozu nisam imala. I onda tek tada, 2017. godine, kada sam ostala bez vida, ja sam otišla kod lekara - počinje Marija priču za Telegraf.rs.

Iako su joj se prvi simptomi javili tokom trudnoće, sve je proteklo u najboljem redu, a slutnje su samo "stavljene po strani", tada joj je jedina želja bila da izgura trudnoću i da rodi zdravu bebu.

- To više niko nije ni pominjao, niti se uopšte pominjalo da je u pitanju Multipla skleroza. Ja sam se normalno porodila. To mi je bila druga trudnoća i beba mi je pala u sedmom mesecu, krenuo je porođaj, ali nekako sa tabletama za održavanje sam uspela i porodila sam se u devetom mesecu i sve je bilo kako treba - priča nam učiteljica.

Međutim, posle nekog vremena sve se nastavilo, simptomi su je i dalje opominjali i samo nekoliko godina kasnije, Marija će saznati za dijagnozu i voditi strašnu bitku sa ovim neprijateljem.

- To je trajalo pet, šest godina. Oba deteta su mi bila mala, jedno beba, drugo dve i po godine. Ja sam stalno bila umorna, stalno me je nešto bolelo, ali sam sve mislila da je razlog to što čuvam dva mala deteta. Suprug je radio po ceo dan, a ja sam bila sama sa njima i onda sam mislila da je to sve zbog toga. Sve dok nisam oslepela. E, kad sam oslepela, onda su me direktno poslali za Beograd i postavili dijagnozu - kaže naša sagovornica.

Magnetna rezonanca je potvrdila slutnje iz 2011. godine

Zbog velikog broja karakterističnih lezija viđenih na magnetnoj rezonanci, lekari su praktično bili sigurni u dijagnozu, čak i pre nego što su dobili rezultate likvora, koji je služio samo za konačnu potvrdu.

- Tada 2017, kada sam otišla kod lekara, uradili su mi magnet glave i bilo je suspektno na Multipla sklerozu. Znači, i dok još nisam ni odradila likvor, 99% su bili sigurni da je MS, jer je mozak bio pun lezija, pun promena, koje su karakteristične za multipla sklerozu - pojašnjava Marija.

Sada mora u Rusiju jer lekovi više "ne deluju"

Nakon dve godine počela je sa terapijom, ali sada više ni ona "ne deluje". Lekari su zaključili da nešto hitno treba da se promeni i zato Marija čeka veliki put u Rusiju gde bi konačno bolest mogla da bude stopirana.

- Nakon dijagnoze nisu mi pripisali nikakvu terapiju i tako je bilo sve do 2019. kada sam prešla u Kragujevac kada sam počela da uzimam terapiju i tako je bilo dve i po godine, a onda se desio relaps, odnodno simptomi su se pogoršali i pa su mi dali nešto drugo. Sada trenutno nemam nikakvu terapiju, ali kada bi trebalo da idem za Rusiju, morala bih opet da počnem da uzmem neki lek - objasnila je ona, pa dodala:

- Međutim, uprkos svim lekovima, ja sve teže i teže hodam i lek kao da da "nije odradio ništa". Prve dve godine mi je bilo okej, ali posle je samo stalo. Mislim da lek više ne radi ništa, a trebalo bi da deluje. Zato su doktori i odlučili da je vreme da se tu nešto promeni - objansila nam je naša sagovornica.

Za ovih nekoliko godina promenila je više terapija i metoda lečenja, a njena poslednja nada je transplantacija matičnih ćelija u Rusiji za koju je potrebno 53.000 evra. Uprkos bolesti, Marija i dalje hrabro korača kroz život i svakoga dana odlazi na posao, ali, operacija mora da se obavi što pre i zato smo joj potrebni i mi.

- Ja radim u osnovnoj školi kao učiteljica. Odradim smenu u školi i to je to, sem toga ništa više ne mogu da radim, nakon toga sam već mrtva umorna. Nekada sam mogla da pređem po 500 metara ili 300 metara. Sad više ni 50 metara ne mogu da pređem i najbolje mi je ako imam da se uhvatim za nekoga. Hodam ja, obavljam to na poslu što moram da obavim, ali ništa dalje sem toga - iskrena je ona.

Do sada je skupljeno 46% od punog iznosa sume koja je neophodna za njeno lečenej, a Marija moli sve koji su u mogućnostu da pomognu koliko mogu.

- Ja sam već jednom kontaktirala Rusiju, u maju ove godine i tada, da sam imala novac, oni bi mi zakazali odmah u julu operaciju. Tada smo krenuli sa skupljanjem novca preko "Budi human". Čim skupimo novac, nakon što im to javimo, potrebno je dva meseca do početka tretmana. Znači, oni uzmu moje matične ćelije i vrate mi ih. Posle toga ide hemioterapija.

Terapija matičnih ćelija nosi velike šanse da se bolest stopira

- Lekari kažu da postoji velika šansa, ali da ni ne postoji nikakva garancija Kod nekoga odreaguje i stopira je, kod nekoga i ne stopira. Ali mja doktorka kaže, ako se desi da mi ne stopira, ona već zna na koji će lek će da mi da. Mada, u principu, treba da se ode pre nego što postanete invalid, jer u Rusiji uglavnom, ne prihvataju invalide - kaže naša sagovornica.

Mariji možete pomoći na sledeći način:

Uplatom na dinarski račun:

160-6000002193492-53

Uplatom na devizni račun:

160-6000002194227-79

Skeniranjem NBS IPS QR koda na vašoj mBanking aplikaciji: NBS IPS QR kod

IBAN:

RS35160600000219422779

SWIFT/BIC:

DBDBRSBG

(Telegraf.rs)