Mirko nema ruku, a rezbari kao da ih ima deset: Nikad se ne predaje, njegova borba je inspiracija za sve nas (VIDEO)

Prvi duborez koji je napravio otkako je izgubio ruku bila je tabakera, koju je poklonio svom ocu

Mirko Kostovski iz sela Brusnik kod Bitolja, na jugu Makedonije, od svoje 16. godine je bez leve ruke, ali mu taj hendikep ne smeta da u drvetu i danas, kao penzioner, pravi prava remek dela. Čak je sebi napravio i kuću, a aktivno se bavio i planinarenjem i alpinizmom.

Kad na vrbi rodi tikva: Milivoje ima biljku jedinstvenu u celom svetu, a nastala je sasvim slučajno (FOTO)

Nesreća koja mu se desila 1963. godine, kada mu je mašina dok je kao srednjoškolac bio na praktičnom radu u bitoljskoj Šećerani odsekla ruku, promenila je njegov život. Od tada je počeo da se bavi duborezom u drvetu, a lepota i preciznost njegovih radova ostavlja utisak kao da ih je radila grupa duborezaca, a ne umetnik koji je igrom nesrećnog slučaja postao invalid.

Prvi duborez koji je napravio otkako je izgubio ruku bila je tabakera, koju je poklonio svom ocu. Zatim su se ređali drugi radovi, ikone, motivi flore i faune... Do sada je izdubio i u drvetu izvajao više stotina dela, a njegovi radovi krase mnoge crkvene objekte, domove ljudi u Bitolju i Makedoniji, ali i kuće iseljenika u Americi, Australiji, Švedskoj...

Mirko je radni vek proveo na Pelisteru, kao domar planinarskog doma Kopanki, a kao planinar osvojio je najviše planinske vrhove u Evropi. Neke i po nekoliko puta.

On je danas penzioner i ima puno više vremena da se posveti svojoj najvećoj ljubavi – duborezu.

- Sve sam napravio sa velikom željom i još većim trudom. Nemam nikakvih problema sa mojih hendikepom. Gledam da to, sa mojim mogućnostima, bude lepo izrađeno. Jedino mi, zato što sam spor, treba malo više vremena nego drugim duborezcima. Pošto nemam levu ruku i ne mogu da koristim čekić i druga pomoćna srestva, sve radim uz pomoć snage, pritiskajući dleto onim delom ruke koji mi je ostao - kaže Mirko Kostovski za skopski portal sdk.mk.

Radi u maloj kućnoj radionici. Najviše vremena mu oduzimaju likovi, jer njima posvećuje najviše pažnje i vremena, jer želi da budu što lepši i realističniji. Osim dugoreza, od drveta pravi i razne skulpture i nameštaj. Najveće zadovoljsvo mu je kada ne radi po šemi, već gde ga misao, ruka i oblik drveta vode. Nije mu teško jer sve radi sa velikom ljubavi, merakom i zadovoljstvom.

- Još kao mali, dok sam živeo u selu Brusnica, voleo sam drvo. Stalno sam sa perprezom nešto deljao, pravio razne figure. Godine 1963., kada sam nastradao, počeo sam aktivnije da se bavim duborezom, sve dok se nisam zaposlio kao domar u planinarskom domu Kopanki na Pelisteru. Tamo sam živeo sa suprugom i imao sam manje vreena za moj hobi i moju ljubav.

Ipak, s vremena na vreme sam uzimao dleto u ruke i obrađivao drvo, a malo više sam ušao u tajne zanata tek 1993. godine, kada se formiralo udruženje duborezaca. Tada smo počeli da razmenjujemo šeme i iskustva, obilazimo manastire i gledamo radove starih majstora duboreza - prisećao se Mirko kako je postao zavisnik od duboreza za skopsku televiziju Telma.

Njegova kuća u selu Brusnik, kod Bitolja, u kojoj sada provodi penzionerske dane i udahnjuje novi život komadima neobrađenog drveta, posebna je priča. I nju je napravio potpuno sam, samo sa jednom rukom.

- Davne 1975. godine na jugoslovenskoj televiziji je išla hrvatska dramska serija Gruntovčani koja je prikazivala život jednog podravskog sela i egzistencijalne probleme njegovih stanovnika. U središtu priče se nalazio lik Dudek, koga su svi zafrkavala i ismejavali.

Gledajući tu seriju i čitaju popularni časopis “Uradi sam” u kome je izašao tekst pod naslovom “Dudek nije duduk”, koji opisuje čoveka koji je negde u Zagorju sam sebi napravio kućicu, došao sam na ideju da i ja sam sam sebi napravim kuću.

U selu Brusnik, u bašti mojih roditelja, prvo sam napravio nešto kao šator, a posle deo po deo sve dok kuća nije dobila svoj pravi lik. Sve sam to sam uradio. U međuvremenu sam kupio i jednu mašinu za obradu drvata, tako da sam sa njom napravio prozore, vrata, kompletnu drvenariju, a kada je kuća bila gotova, napravio sam i kompletan inventar i nameštaj u njoj - kaže Mirko Kostovski.

Dok je radio kao domar u planinarskom domu Kopanki na Pelisteru, zavleo je i planinu. Počeo je da planinari i da se bavi alpinizomom. Popeo se na Mon Blan, Materhorn, Monte Rosa, penjao se i na Karpate, Tatre... Posetio je brojne vrhove u tadašnjoj Jugoslaviji, od Alpa u Sloveniji, pa sve do Koraba u Makedoniji.

Pogledajte video:

(D.J.)