Porodica Murtić pružila je dom devojčici i njenoj braći: "Sada imam šestoro dece, uvek ćemo im pružati ljubav"
U vremenima kada se često čuju priče o deci bez adekvatne brige, postoje i one koje vraćaju veru u ljude. Jedna takva dolazi iz Sarajeva, gde Esnaf Murtić zajedno sa suprugom i troje biološke dece već pet godina deli dom s još troje mališana bez roditeljskog staranja - devojčicom i njena dva biološka brata. Zahvaljujući njima, ova deca nisu morala da budu razdvojena.
Danas porodicu Murtić čini osmoro članova, živahna, složna i topla zajednica u kojoj su smeh i galama deo svakodnevice. Iako su obaveze mnogobrojne, niko ne razmišlja o tome da se ikada razdvoje.
"Velika je razlika između moje biološke dece. Fatima je govorila da je usamljena. Starija ćerka je čula o hraniteljstvu, pronašla informativnu karticu i donela je kući. Počeli smo da se raspitujemo. Rekli smo da želimo jednu curicu, da joj pružimo dom i ljubav, da zajedno uče, treniraju, da se zajedno udaju od nas", priča Esnaf za N1 BiH.
Kada su iz Centra za socijalni rad nazvali i rekli da postoji devojčica, ali i njena dva mlađa brata, Murtići su bez razmišljanja pristali.
"Dogovoreno je upoznavanje. Kada smo ih prvi put videli, znali smo da je to to. Kad su došli da prespavaju, ostali su. Kod nas su već pet godina. Deci treba porodično okruženje, topla reč i pažnja. Velika je odgovornost, ali i velika radost", kazao je Murtić.
Na početku, kaže, nije bilo lako dok se svi nisu uklopili, ali s vremenom je sve postalo prirodno.
"Mi smo im napravili i parkić. Starija ćerka je mnogo pomogla, gde god ide s Fatimom, vodi i Saru. Kad su dečaci prvi put potrčali prema nama i zagrlili nas, znali smo da smo uspeli", kaže Murtić.
"Bogat sam čovek, imam ljubav dece"
"Kada dođu iz škole, odmah pričaju šta se desilo. Uspostavili smo sistem kao sa našom decom. Smatramo ih našima. Mi ćemo im uvek biti vjetar u leđa. Ako je u njihovom interesu da se jednog dana vrate biološkoj porodici, mi ih nećemo sputavati", kaže Esnaf.
Dodaje da im je trebalo vremena da se prilagode jedni drugima, ali su im stručnjaci i prijatelji mnogo pomogli.
"Bogat sam čovek iz više razloga, imam širok krug prijatelja i obogaćen sam dodatnom ljubavlju. Ne može se opisati osećaj kada vidiš da si uspeo. To je velika sreća. Svako druženje ostavlja pečat koji deci daje samopouzdanje i veru u bolje sutra. Mislim da su i nama i deci životi ispunjeni", dodaje on.
Melika Šahinović iz SOS Dečijih sela BiH istakla je koliko je podrška hraniteljskim porodicama važna.
"Uvek je tu organ starateljstva koji prati proces i brine o detetu. Mi uspostavljamo centre za podršku hraniteljskim porodicama. Svako dete dobija kontinuiranu psihološku podršku. Cilj je da dođemo do svakog deteta bez roditeljskog staranja. Moramo širiti mrežu hraniteljstva u svim delovima BiH. Važno je razlikovati usvojenje i hraniteljstvo, nije svako dete kandidat za usvajanje. Hraniteljstvo pruža podršku i mogućnost da se dete jednog dana vrati u biološku porodicu", kazala je.
Na kraju, Esnaf i Melika dele zajedničku poruku - da svako dete zaslužuje porodicu, toplinu i ljubav, te da se sistem treba stalno unapređivati kako bi takvih priča u Bosni i Hercegovini bilo još više.
(Telegraf.rs)