Umrla Andrea Zlatar Violić
Bivša hrvatska ministarka kulture u Vladi premijera Zorana Milanovića i teoretičarka književnosti Andrea Zlatar Violić preminula je u 66. godini života.
Rođena Zagrepčanka, nakon završene klasične gimnazije studirala je komparativnu književnost, filozofiju i klasičnu filologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bila je dobitnica Rektorove nagrade i boravila je na kraćim stručnim stipendijama u inostranstvu.
Godine 1988. magistrirala je iz oblasti književnosti na temi Marulićeve "Davidijade", a 1992. odbranila je doktorsku disertaciju na temu "Modeli srednjovekovne autobiografije: ispovest i životopis". Godine 1986. zaposlila se na Odeljenju za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Učestvovala je na brojnim naučnim skupovima iz oblasti istorije i teorije književnosti.
Uporedo sa naučno-nastavnom delatnošću bavila se publicistikom, izdavačkom i uredničkom delatnošću; najpre kao urednica kulture u „Studentskom listu“ i na Omladinskom radiju (Radio 101), a potom i kao urednica u časopisima "Gordogan", "Vijenac" i "Zarez".
Autorka je niza naučnih radova, kao i knjiga "Istinito, lažno, izmišljeno. Ogledi o fikcionalnosti" (1989), "Marulićeva Davidijada" (1991), "Autobiografija u Hrvatskoj" (1998), "Ispovest i životopis" (2000), "Telo, tekst, trauma" (Zagreb, Ljevak, 2004) i "Prostor grada, prostor kulture, Zagreb" (Naklada Ljevak, 2008).
Bila je članica Društva hrvatskih pisaca i Hrvatskog P.E.N.-a. Dobila je Orden viteza književnosti i umetnosti francuske vlade.
Kao političarka delovala je kroz stranku HNS. Ministarka je postala 2011. godine, a tu funkciju obavljala je do marta 2015. godine, kada je podnela ostavku i vratila se fakultetskim obavezama. Međutim, samo nekoliko meseci kasnije zadobila je tešku telesnu povredu. Prilikom pada sa visine u Trstenom povredila je nogu, a povreda je zahtevala operaciju, izvestio je tada „Jutarnji list“.
"Došli smo uveče do Trstenog, raspakovali se, družili. Rano ujutro sela sam na zidić terase koja nema ogradu, slušala barke koje dolaze u luku, osluškivala glasove prvih ribara... U jednom trenutku, nakon što mi je sa noge pala papuča, jednostavno sam izgubila ravnotežu i zakotrljala se preko krova. Naravno, moja težina svemu tome sigurno je doprinela, ali srećna okolnost bila je što sam pala na kosi krov, a nakon toga na divlju maslinu koja je ublažila moj pad. Stradao je tu i jedan manji hibiskus, a na kraju sam završila ispod čempresa na mekoj zemlji. To me zapravo spasilo, jer da sam pala na beton, ne verujem da bismo danas ovde razgovarale", ispričala je naredne godine u februaru Zlatar Violić u intervjuu za „Globus“, u kojem je govorila i o procesu oporavka, koji je tada još bio u toku.
(Telegraf.rs)